subota, 8. rujna 2012.

LMC vs. Maribor vs. Sigur Ros

Ovaj tjedan bila sam u Mariboru. Još tamo negdje u travnju frendica i ja dogovorile smo se da ukoliko cijena  mariborskih karata za Sigur Ros bude u rangu odmah rasprodanih bečkih idemo. Karte su krenule u prodaju, nas petero karte je i kupilo, a nakon divnog ljeta došlo je vrijeme i za zatvaranje sezone i ulazak u jesen na najbolji mogući način - putom i koncertom.

Do Maribora smo išli onim vlakom koji inače vozi u Beč i kreće u pola 8 ujutro. Budući da je nas troje kartu uzimalo skupa dobili smo popust na zajedničko putovanje pa je svatko kartu umjesto 225 platio oko 140kn.
Ostatak ekipe na put je krenuo ranije i 2 dana se zadržao u Ljubljani pa smo se nakon neka 3 sata skroz ugodne voženje s njima našli na kolodvoru.

Maribor je inače relativno malen i jednostavan grad kojim se nije bilo teško probijati pješice, pa smo do našeg hostela prošetali. I putem sjeli na kavu uz Dravu.


Inače moram primijetiti da Maribor, za razliku od Zagreba, živi na rijeci, ali ne baš u nekom ugodnom suživotu. Više ju tretiraju kao smetnju, pa je sve oko nje prilično... ne znam, kao tu je, al zapravo nije :D

Hostel Pekarna nalazi se s druge strane rijeke i jako, jako, jako je lijep. Ukoliko vas put navede na Maribor najtoplije ga preporučam. Sobe su čiste i prostrane, svaka ima svoju kupaonicu, kuhinja i kompjuteri su dostupni... Cijena noćenja je ispod 20 eura (mislim da je 17-ak?), ali računajte na polog od 10 eura po osobi koji vam na izlasku vrate.

U hostel smo stigli nešto ranije od 14 sati kada je check in, ali su na sreću sobe bile spremne, pa smo ostavili stvari i otišli klopati u Kitajski (OK, jel samo meni ova riječ urnebesna? :D) restač gdje smo se izđiberili za bocu vina od šljive :D

Nakon toga smo si malo prilegli i krenuli put grada. 


Nikome od nas nije bilo najjasnije zašto bi koncert počeo u 6, ali nitko svejedno nije ni pomislio da je to tek vrijeme kada se otvara ulaz (a nije baš da smo festivalske i koncertne djevice :D), pa smo na kraju tamo ngdje do 8 đirali gradom, klopali u McDonaldsu i nekom kebab štandu, pili kave i pive i smrzli se ko pičke. Nije strašno hladno, ali je hladnije i tmurnije nego kod nas.
Maribor je inače grad sa tisuću portala i gdje god da smo krenuli izašli smo na glavni trg :D

U nekom trenu je ipak bilo vrijeme da uđemo unutra jer smo htjela poslušati predgrupu što je bio pun pogodak!



Melodrom je slovenski bend star preko 10 godina koji me apsolutno oduševio. Obožavam kako je ponekad otkriće koje predgrupa može biti dovoljno da budeš sretan s dolaskom :D


Nakon čitavog dana čekanja i stajanja, oko 10 i stitno na pozornicu su konačno izašli Jonsi i ekipica i... ne znam. Apsolutno vantjelesno iskustvo, jedan od najboljih i najljepših koncerata mog života. Ekipa se ispostavila tehnički savršenom iako su svirali na otvorenom što je fakat bila prijetnja za sve one visoke tonove, a o emogej komponenti i utjecaju njihove glazbe na mene neću ni početi.


Nisam uslikala ni jednu sliku, 2 sata sam cmoljavo stajala i potpuno zaboravila na sve drugo.


Iako je prognoza predviđala kišu, ona je pala tek kad smo se zavukli u krevete što je fakat divno i prigodno zapečatilo dan.

Ujutro smo trebali izaći do 10, a budući da je vlak iz Beča u Maribor stizao tek 20 do 8 imali smo čitav dan za điranje.

Kavica u rupi kraj hostela -



Puno šetanja -




(Mjesto gdje se susreće Europa :D Irski pub kraj nečega što su nazvali Baščaršija :D)

Inače me Maribor prilično nasmijao svojim Titom ispred hostela, Titovim mostom koji se nastavlja na Titovu ulicu koja se nastavlja na Partizansku ulicu i svim onim crvenim pločama s imenima ulica i mini petokrakama na vrhu. Svima nam je u glavi bila Go West :D

Krešali smo i zgradu Sveučilišta gdje sam otkrila značenje svih onih lijepih ploča po gradu -


Po gradu ih je hrpa različitih, a sve su na temu ljubavi i prijateljstva.






Mesni park, jezerce i mutantska riba :D

Inače me isto razveselilo to što smo se bez problema uspijevali sporazumjeti sa svima. Vjerojatno je vama malo starijima koji ovo čitate to smiješno, ali meni slovenski fakat nije imao kada ući u uho i kad ljudi pričaju govornom brzinom zna mi se činiti kao japanski :D

(Zato mi je bilo bizarno kad je bila ona "afera" s titlovanjem srpskih filmova, pa je netko rekao da koji vrag opće titluju i slovenske. Eeerm... :diže ruku:)

U svakom slučaju stariji ljudi su se trudili pričati s nama, ali mlađi su ipak tu i tamo jednostavno prešli na engleski.



Nakon fine pizze u Ancori, za kraj smo sjeli na višesatnu kavicu u Toto, jeli čokolade koje smo nakupovali u Mulleru i polumrtvo čekirali Fejs. Na vlak smo stigli prerano pa smo vrijeme gikovski kratili igranjem Logo igre na nečijem mobitelu, a put u vlaku improviziranim Država, grad, selo (uredski probor, bolesti, hrvatski bend...).

U Zagrebu me u 11 navečer dočekala jesen i real life.

Not fun, not fun at all.

Broj komentara: 6:

My Perfect Lounge kaže...

Dernecis ti, dernecis :))
Obozavam ovakve putopisne postove (plus u Mariboru nikad nisam bila)..kako je sve cisto..

petra kaže...

Super post! :)

anamy007 kaže...

Obozavam kad me predgrupe iznenade pozitivno. Desilo mi se par puta da sam htjela da oni nastave svirat koliko bi losa bila grupoa radi koje sam dosla.

I da ni ja ne razumijem slovenski, na kraju krajeva u Varazdinu ne razumijem sta ljudi pricaju :D

LittleMissConfused kaže...

Lounge je, jako je čisto. I nitko ne puši po ulici :D

Lara kaže...

I ja bila :) stajala sam u 2. redu!!!!!!!!!! I ... ne znam sta bi napisala, naprosto su emocije bile pre bamm bamm bamm da bi mogla ista suvislo reci :)

Biberlee kaže...

Slovenija me uvijek nekako fascinirala kao zemlja. Tako čisto, tako pod konac, mirno i tiho...tako ne-Balkanski...

Lijep road trip!

Objavi komentar

Pokreće Blogger.