Kozmetika Moda Recepti

nedjelja, 12. listopada 2014.

Howdy!

Mjuiko darivanje je gotovo, ovaj divan jastučić...


...dobiva:




Juuuhuuuhuuuu!

Brlogčice (:D), pliz, javi se dragoj Irini na Mjuiko fejs da se dogovorite za preuzimanje jastučića! <3

Svima ostalima hvala na sudjelovanju i više sreće drugi put. :D

Još jednom, Mjuiko stvarčice možete dobiti tu i tu. <3 A još danas je free shipping. :D

Cmok, cmok!
Blogger Tricks

petak, 3. listopada 2014.

Danas vam predstavljam jednu meni jaaaaaako dragu i divnu kreativku koju sam već spominjala u postu Žene ftw i koju mi je otkrila isto tako divna kreativka Plectrude na svom blogu. <3

Mjuiko je jedan čaroban i poseban kutak prepun maštovitih šarenih ilustracija koje možete dobiti na slikama, jastucima, torbama, majicama, satovima, šalicama i još hrrrpom toga. <3


Da ne duljim, evo kratkog intervjua...

1. Predstavi se, čime se baviš, godine, itd...
Zovem se Irina Steiger i u ‘pravom životu’ se bavim grafičkim dizajnom u jednoj veseloj&produktivnoj privatnoj firmi. Uz svoj ‘pravi posao’ bježim u Mjuiko svijet i tamo proizvodim stvari koje mi padnu napamet; stvari za djecu i odrasle, a posebno za odrasle koji su još ostala djeca u sebi, koje razveseli slikovnica, zgodan street art grafit, smiješna poruka. Živim sa svojom pesicom Mirom, koja je ujedno i moja životna asistentica :) 


Žena sam u najboljim godinama - kad znaš tko si, i nije ti mrsko :)

2. Zašto i kako si počela s kreativnim radom?
Klasika; crtam od kad znam za sebe i to je jedino sto me zanimalo, ispunjavalo, a i išlo nekako najbolje. Nije stvar u genijalnosti poteza, već razmišljanja, ideje. Umjetnost sama po sebi, razgranata je i mami me na različite načine, kako koji mi je dostupan, ili kako se znam njime izraziti, tako da je bilo svega: slikanja, fotkanja, šivanja, revija, cipela, stolaca, skulptura, lutki, sad ilustracija u digitalnom žanru, i tko zna šta će još biti.


3. Iz čega i kako crpiš inspiraciju?
Inspiracija je tricky, možeš pogledat super predstavu, pročitat glupi text, vodit simple razgovor sa frendovima, il sam bubneš nešto, prolaziš u životu, pa te to povuče da probaš to realizirat. Nema jednog izvora, zbilja je svugdje, sve ovisi o prepoznavanju misli, jasno na kraju i realizaciji. Ima stvari koje već postoje kao skice, al jednostavno se ne poslože stvari da se realiziraju, al kad dođe trenutak, to se pa maltene, samo od sebe završi i realizira. Volim kad se posloži :)


4. Kako si izabrala ime za svoj kreativni brend?
Dok sam nekoć davno tražila ime na gmail-u, sve Irine su bile zauzete i nekako volim slovo M, pa mi je prst po tipkovnici zaokružio tipke iznad M, da ispadne kao neki val i točno u tom trokutu je riječ MJUIKO ;)


5. Koji ti je najdraži vlastiti rad?
Auuu, vlastiti rad - teško pitanje jer mi se često desi da me ‘prođu’ ;) Al možda ipak nekako najdraži bi mi bio jastuk ‘Pillow to cry on’ - sjetan je, nježan, poetski, ljudi često komentiraju da je tužan al nije to ono prvo što mu je značenje. Predstavlja tihog frenda, neki siguran kutak, kad se osjećaš sam, ranjiv, al ti ta samoća treba… Been there, done that :D


6. Kako sad gledaš na svoje starije/prve radove?
Jao, prvi radovi - strava i užas :D Nedavno su se moji selili, pa sam iz podruma morala izvuć svoje stare slike, kad kažem slike, pričam o platnu, slikanju al strava i morbidnost u jednom :D Ne znam šta mi je bilo al je nešto vrištalo u meni :D Neke sam bacila, a neke su ostale jer sam to ipak Ja, pa makar tad pogubljena, čudna i uplašena :) Vidiš koliko si se sam promjenio, to je super.


6. Voliš/pratiš li neke druge kreativce?
Svakako - pratim, podržavam i kupujem radove drugih umjetnika! Koliko stignem, imam mogućnosti i mjesta u stanu :) Volim i svojim najdražima poklonit, okrenut im glavu za nekim tko divno radi jer kad te netko oduševi, zatitra ti nešto u želudcu i znam da moram imat nešto od te osobe, pa makar i zadnjom kunom/eurom. Imam zgodnu zbirku tudjih radova, al mogla bi i veća bit - mejbi jednom, u većem stanu, pa da me vidiš! :)


7. Ostaješ li u kontaktu s mušterijama?
Desi se da ostanem, i to je divno, jer se očito desio neki klik samim time da je osoba prepoznala što radiš, a onda pri primopredaji je uživo zatitrala toplina i easy razgovor. Kroz Mjuiko sam upoznala drage ljude, i da kad se stigne, nađemo se al svakako smo u kontaktu, tu su mi negdje :)


8. Radiš li custom-made stvarčice po dogovoru ili preferiraš da rad nađe kupca?
Kreće više od mojih ideja, ima ih previše, pa se nađe kupac, al evo baš zadnji put imala prvu narudžbu, koja me onda dalje inspirirala i odvela u kuhinjski svijet, zaigranih krafni, muffina… I bilo je ugodno i mušterija je bila hepi - a to je cilj :) Otvorena sam i za narudžbe, samo tu igra ulogu rok, što je meni ponekad nezgodno zbog drugih obaveza, pa ne bi da me mušterija dugo čeka, da djeluje neprofesionalno.


9. Najbolje i najgore iskustvo dosad u prodaji?
Najbolje je iskustvo kad ti se netko vraća od mušterija, da se tebi obraća za izbor poklona. Jako cijenim to, jer je pokazatelj da te prati, da voli to što radiš. Najgora baš i nemam… još :D Al najgore je kad je tišina u prodaji, pa si misliš pa dobro ljudi gdje ste, a u ponudi je najs stvar, no nitko ni trc ni mrc :)


10. Planovi u budućnosti?
Planovi? Njih ima i previše al sam loše organizirana, pa ih realiziram po tome kako se sami od sebe poslože :)


11. Imaš li savjet za sve one koji se planiraju početi baviti kreativnim radom?
Teško je imat savjet, ovisi iz kojih razloga to radiš. Ako misliš na zaradu kroz kreativu, onda se nadam da si genijalan inovator, pa će masa zagrist i otimat se za tvoje stvari, a ako si ‘samo’ kreativac u duši i pun ideja koje ti se roje u glavi, bloku, izbaci to van i uživaj… nikad ne znaš šta će se time razvit ;)



Mjuiko možete pronaći i pratiti na facebooku, ali i na jednom kul sajtu prepunom kreativaca - society6 gdje svako malo imaju i akcije/kupone za kratkotrajni free shipping. ;)


Iiiiiiiiiiiiiiiiii šećer na kraju, drage Irina i Mira imaju jedno divno iznenađenje za sve vas, ustupile su nam jedan prekrasan jastuk za giveaway! <3 Idealno vrijeme da si nabavite prvi Mjuiko primjerak, ako ga već nemate. :3


Ako želite ovaj presladak i romantičan jastučić u svojoj kolekciji, javite nam se u komentar* ili mejl, napišite nam što mislite o Mjuiko stvarčicama i koja vam je favorit. Giveaway traje do nedjelje, 12.10. u podne. :)

Wooohooooo! <3

EDIT: Darivanje je gotovo, hvala svima! <3

*ako već niste primjetili, prije par tjedana smo morale izbaciti anonimne komentare jer nas je napao spambot i ostavljao nam preko 150 komentara dnevno. :D Pardonček i sorryček anonimcima, hejterima i preobraćenim hejterima. :D

Izvori slika: fejs i soc6.

utorak, 30. rujna 2014.

Dee, mrziš me, ali baš me briga.

Ja obožavam ABBA-u. ABBA je vrh. ABBA dokazano spašava svadbe kad malo učmrlje, idealna je za druženje s curama i plesanje po stanu u najglupljim kombinacijama. ABBA je vrh.

ABBA je glitter za uši... tako kičasta, ali neodoljiva i zato jer znamo da svatko normalan voli ABBA-u (zar ne, Girly), donosimo naj haj playlistu za podizanje raspoloženja i lagano tonjenje u san, jer ABBA je najbolja!!!  Koji drugi bend bi se zamotao u alu-foliju... koji????




Moj osobni favorit su Lay all your love on me i Voulez-Vous, ali Dancing Queen me posjeća na djetinjstvo...

Što reći, tko ne voli ABBA-u, ne voli ni ljude...

Playlistu potražite kao i uvijek dosad, na našem fenomenalnom YT kanalu... Dosta je ograničena, ali samo zato da bismo dodali one stvari koje i vi ostavite u komentarima kao svoje najhaj ikad!!!!



četvrtak, 4. rujna 2014.

Nekako sam se u zadnjih godinu dana ulovila da sve manje gledam filmove, a sve više tratim život na serije. Jedan od razloga zašto je to tako je to što su filmovi u zadnje vrijeme uglavnom – pa loši. Osim spin-offa, remakea i prequela, kinematografija se uglavnom svodi na Marvela, ostatak blockbustera i Oscarovske revije.


I dok ću ove nominirane za Oscara vjerojatno i pogledati početkom godine, možda i pokoji blockbuster ljeti, većinu filmova ću preskočiti ili ogledati 'reda radi'. Jedan od razloga zašto gledam više serija od filmova je što je kvaliteta filmova, barem mi se čini, poprilično opala. Iako je minutaža filmova sve dulja i dulja, uglavnom se radi o kojekakvim franšizama, bez dubljeg storytellinga koji ima suvremena televizija. 



Samim time ispada da je film sve više usmjeren na tinejdžere, a sve manje na odraslu publiku koja uživa u komforu kuće. Zaokret se dogodio i u kvaliteti. Prije nekih 7-8 godina bila sam zagriženi filmofil koji nije imao strpljenja pratiti serije, a sada uglavnom gledam samo njih.

Evo nekih koje sam pogledala u zadnjoj godini, bez nekog posebnog redoslijeda.

Breaking Bad
Breaking Bad sam pogledala u komadu jer sam strpljivo čekala da serija završi kako se ne bi kažnjavala čekanjem epizoda. Onaj tko živi ispod kamena, vjerojatno nije čuo za priču o Walteru Whiteu, genijalnom kemičaru koji nakon uspješnog početka karijere zaglavi u predgrađu gdje radi kao profesor kemije. Kao poklon za 50. rođendan dobiva i karcinom, a tada se, suočen sa svim problemima odluči udružiti s hodajućom nevoljom Jessiejem Pinkmanom, bivšim učenikom i dilerom na malo. Zajedno kreću u uzbudljivu avanturu zvanu kuhanje metamfetamina.




Dee je rekla "Do, nakon što pogledaš BrB imat ćeš osjećaj da si prekinula s dečkom. I nakon njega, niti jedna serija neće biti dostojna". Bila je u pravu.

10/10 aka ako nisi pogledao, ne postojiš


Dugo sam se opirala ovoj seriji, prije svega zbog dugih pauza, a onda me moja kolegica I natjerala. Sada bih radije da nije, jer osim što sam dobila još jednog celebrity crusha, dobila sam nešto što čekam kao ozebo sunce. Fantastična fotografija, genijalan cast, dopadljivi villani, one-lineri da ti pamet stane. Mini-serija s tri epizode tjerat će vas da počnete plakati na Tumblru. Ovaj moderni zaokret na Doyleovu priču o najgenijalnijem detektivu svih vremena ne odbacuje predložak koliko ga diskretno prilagođava, pa tako umjesto "Study in Red" imamo "Study in Pink" i sl.


9.5/10 aka posijedit ću čekajući, ali volim da me muče





AHS je serija u kojoj niti jedna sezona nema veze s drugom. Osim djelomičnog ponavljanja casta, radi se o tri sasvim odvojene mini-serije. Prva sezona govori o obitelji koja useli u ukletu kuću, druga je o ludnici, a treća o vještičjem kolu. Glavni problem ove serije je što nakon odlične prve epizode, obično nema što ponuditi i zapravo se samo masakrirate mentalno dok gledate kako se prelijeva iz šupljeg u prazno. Ali treća sezona je izrazito dopadljiva vizualno, ali je uglavnom style over substance. Trailer je za spomenutu treću sezonu, jer mi iz nekog razloga zabranjuje gldanje trailera za četvrtu.


4/10 aka plot-hole, tko-si-sad-pak-ti, zašto-ja-ovo-gledam, ajde-dobro-da-dovršim-i-to, plot-hole

Penny Dreadful

Serija je počela dobro i bazira se na viktorijanskim gotičkim romanima, pa tako u jednoj sezoni imamo vukodlaka, ajkulu, Drakulu, buba švabu... šalim se. Imamo vukodlaka, vampire, vidjelicu, čudovište, Doriana Graya i hrpu drugih likova koji svi imaju jedan cilj – Minu Harker. Ova serija je melem za oči. Ako ste darker u duši ili imate fetiš na tu vrstu estetike, svidjet će vam se, ali ako ste, kao ja, pročitali sve te romane, neće vas moći pretjerano iznenaditi. 



5/10 aka aha ovog se sjećam iz knjige, i ovog, omg, čudovište ima krizu identiteta, Josh Hartnett i dalje ne zna glumiti, Eva Green izgleda dobro u ovom, ma ona uvijek izgleda dobro


Suits je vjerojatno najbolja serija koju vaši prijatelji ne gledaju, ne šeraju na fejsu ili nisu čuli za nju. Suits je serija o odvjetničkom uredu u New Yorku (ne, nije takva serija!!!!) u kojem radi najpoznatiji pregovarač Harvey Specter. Zapošljavaju samo ekipu s Harvarda, ali Harvey, poznat po tome da krši pravila zaposli dečka fotografskog pamćenja koji uleti na razgovor za pripravnika dok bježi policiji s koferom marihuane. Znam, znam, znam... zvuči bedasto, ali stvarno se radi o odličnoj seriji koja se brzo gleda, ima najbolji bromance u svemiru, živopisne likove, genijalnu muziku i modu za umrijeti. 



9.5./10 aka još, još, još, još, ajme imam samo dvije, ali daj još... gimme gimme more gimme gimme (:britney spears:)


Ovaj HBO sitcom sam pogledala u jednoj večeri. Osam 20-i-kusur-minutnih epizoda bavi se jednim start-upom koji obuhvaća nekoliko živopisnih programera. Oni nisu Sheldon-genijalni, oni su samo vraški dobri programeri koji razvijaju aplikaciju koja bi im mogla donijeti milijune te su uz sve to grozno normalni u smislu da nisu autistično-aspergerovski opisani, nego samo onako malo zbunjeni. Serija je strašno zabavna, ali moram priznati da nisam kužila neke fore, jer se moj FER-ovac smijao na nekim sasvim desetim mjestima.


8.5/10 aka nisam sitcom lover, ali ovaj je dobar

Iliti Orange is the new black. Eh sad.... uzmemo li u obzir hype oko serije, očekivala sam puno, puno više. Dramedy o WASP krijumčarki i njenim avanturama u zatvoru je solidan uradak, ali baš svi ti hvalospjevi. Ima dobrih likova, ima zanimljivih likova, ima smušenih likova, s tim da je ekipa redom fascinirana onim 'prvoloptaškim' što mi baš i nije jasno, ali meni puno toga u životu nije jasno, pa ajde...


6/10 aka gledala sam i više me ne možete prevariti

Game of Thrones

Ovo je još jedna od onih 'zar si ispuzala ispod kamena' serija. Iskreno, ne znam gdje više vodi ta cijela priča, mislim da Martin zna, ali pizda šuti. Sad gledam seriju odvojeno od knjige jer stvarno više nisam sigurna što će se desiti.



8/10 aka gledam jer volim kad pogađam što će iduće izbaciti.

OZ

Onako, da, da, da... nisam gledala OZ dosad. Jesam ulovila pokoju epizodu, ali nisam voljela serije, nije mi pasao termin, a snimana je prije procvata interneta. Priča o posebnom dijelu Em City zatvora poznatijeg kao OZ. U njemu se nalazi cijela plejada likova, a većina ih je dio neke bande pa tako imamo nacije, crnce, Latinose, Talijane, gayeve, nesvrstane i sl. Međusobno se ubijaju, vole, pomažu, sklapaju paktove. Eh da, serija ima najboljeg šupka u povijesti serija Ryana O'Reillya koji kao Irac, ne spada zapravo nikamo, ali baš zato pripada svuda.


8/10 aka ima boljih i lošijih sezona. I ne umru svi na kraju. Btw, ovaj trailer je toliko nadrealno dobar, kako tip priča :rofl:

Boardwalk Empire

Ovu seriju sam počela gledati i bila oduševljena, a onda je sve to pomalo splasnulo, da bi je prestala gledati negdje na pola druge sezone jer mi je bila pretroma.



?/10 ne znam što reći

True Detective

Još jedna fina 'odrasla serija'. Rust i Martin su dva detektiva koja istražuju ubojstvo tijekom perioda od 17 godina. Sada bih mogla biti poetična i reći da istražuju i sebe i svoj odnos, ali neću. Ovo nije obična krimi serija, niti policijska serija, niti detektivska serija. Ovo je nešto sasvim drugačije.



9.5/10 aka jedva čekam novu sezonu s novim likovima

Fargo

Zvuči poznato? I jest. Radi se o seriji koja je napravljena po uzoru na film Fargo braće Cohen i u seriji se nalazi niz hommagea njihovim filmovima. Priča ide ovako: zimska noć u Minesotti, auto slijeće s ceste i osoba bježi iz prtljažnika u šumu dok vozač odlazi od auta i kreće cestom (B.B. Thornton) . S druge strane imamo prodavatelja osiguranja (Martin Freeman) koji je prosječan radnik, ima ženu koja kvoca, neprijatelja iz osnovnjaka koji ga i danas maltretira, uspješnog brata koji podlijeva šunku kao da kupa bebu i sl. A onda se, sasvim slučajno naša dva junaka sretnu u čekaonici hitne pomoći.





9.5/10 aka ima slabijih trenutaka, ali prekrasna fotografija i odličan cast te zanimljiva radnja vas natjeraju da zaboravite na to

Mayday

Ovo je jedna od onih divnih britanskih krimi-serija. Šarmantni gradić, sav u zelenilu slavi Mayday, a 14-godišnja djevojka koja je trebala biti proglašena kraljicom nikada se ne pojavi na paradi. Kreću u potragu i dok traže truplo, otkrivamo kako svi oni imaju hrpu sakrivenih kostura u savršeno uređenim britanskim vrtovima koji samo čekaju da isplivaju.


8/10 jer sam pogledala cijelu u jednoj večeri i ima zanimljiv kraj, divnu fotografiju i sva je atmosferična

Dakako usput sam pogledala HIMYM, BBT i slične serije koje više uopće ne računam pod serije :D

Imate kakvih preporuka? Trebaju mi, kao što vidite :D

četvrtak, 21. kolovoza 2014.

Moja ljubav prema knjigama je duga i intenzivna. Velik broj njih sam pročitala i više puta, neke i po desetak puta, a neke sjede na polici i čekaju.


Jedna od njih je Silmarillion, koju je napisao J.R.R.Tolkien.



Moje upoznavanje s Tolkienom dogodilo se kroz Hobita. Najgore ili najbolje je što se tog upoznavanja sjećam i danas. Tijekom ljetnih praznika sam svaki dan bila u knjižnici i posuđivala knjige (bez pretjerivanja, progutati dvije knjige u jednom danu mi je bilo čas posla), a ponekad bi me brat zamolio da i njemu posudim nešto. Što? Nije točno znao, ali samo da ne bude knjiga za curice.


I tako sam ja zujala po dječjem odjelu dok nisam naišla na Hobita, Algoritmovo izdanje s nečim što je izgledalo više kao malo Ciganče, a manje kao Hobit na naslovnici. Pročitala sam sadržaj, posudila knjigu, došla doma, dala bratu da bi on iste večeri rekao kako je to nešto što moram pročitati. I jesam. U jednom dahu, s nekih 11 godina. Bratu se knjiga toliko svidjela da ju je dobio za rođendan kao izrazito skup poklon od mene.


Kako su Gospodari u istoj toj knjižnici bili stalno nedostupni, a nažicati roditelje da kupe za ono vrijeme nevjerojatno skupe knjige od nekih 150 kn je bila nemoguća misija. Ipak mic po mic, mic po mic, uspjeli smo nažicati knjige koje smo dobili taman prije filmskog serijala, dakle nekih 4 godine kasnije. I pojeli ih za doručak.

A onda smo skužili da postoji i četvrta, tj. knjiga o povijesti Međuzemlja. Pa sam i nju kupila kao poklon bratu. Silmarillion.


Očekujući oduševljene koje su izazvale prethodne četiri knjige, ostala sam u šoku kada me brat pogledao, rekao da ju je pročitao, ali da ja ni ne pokušavam.

Počela sam i odustala. Jer je zbilja nemoguća.

Nakon dvadesete stranice sam se gubila, koncentracija mi je padala, nisam mogla shvatiti u čemu je poanta tog silnog nizanja imena koje ne mogu ni izgovoriti. I knjiga je završila na polici.


Otad smo se gledale. Gledam ja nju, gleda ona mene. Pa je uzmem, prelistam i vratim na policu. Pokušala sam je čitati opet za nekoliko godina, ali nije išlo. Svaki put dođem do istog dijela i zatvorim. Vratim se nekim drugim knjigama. Pravim se da ovu ne vidim. Znate kao kad se pravite da nekoga ne poznajete.

Pokušaji, cijeli niz pokušaja i frustracija izazvana ničim doli jednom knjigom...

I tako sam neki dan, dvije selidbe i deset godina nakon kupovine knjige, došla kod brata u stan.

"Hej imaš Hobita! Posudiš?"
"Nosi!"
"A Silmarillion?"
"Nosi što želiš!"

I došla sam doma, pročitala Hobita i, naravno, počela opet gledati Silmarillion. Čučao je na polici i gledao me onako zavodljivo, poput prave nevolje. Pa sam počela.


I čitala sam ga, po trideset stranica dnevno, polako i sustavno.

Dok nisam odustala. Vratila sam ga na policu i opet počela ignorirati, u međuvremenu pročitavši neke druge knjige. A onda sam se neki dan sabrala i ponovno počela gdje sam stala.

Koncentrirala sam se, fokusirala i pročitala zadnjih sto stranica u jednom dahu ridajući suze. Ne znam je li zbog olakšanja, cjelokupne tragičnosti priče ili zato što sam napokon sve zaokružila u cjelinu uz koju sam emotivno vezana.

Pa evo, za sve vas koji se spremate u ovu literarnu avanturu nekoliko savjeta...

1. Nema veze

Silmarillion je Silmarillion. On nije LOTR, nije Hobit. Poseban je. Drugačije je pisan. Zreliji je. Teže se čita. Ako očekujete nešto slično ovim dvjema navedenim knjigama, razočarat ćete se.
2. Drugi junaci

Silmarillion ima neke svoje priče koje pojašnjavaju povijest Međuzemlja, ali se ne bave toliko junacima o kojima smo slušali dosad. Traži strpljenje da biste došli do dijela kada sve napokon ima smisla i postaje cjelina.

3. To je povijesna knjiga

Ona podrazumijeva da neke stvari već znate i razumijete. U njoj ima spojlera. Nečija kob se spominje već na npr. 33 stranici, a ispunjava tek na 333. I to je u redu. Recimo, kao da čitate Bibliju – osjećaj je sličan.

4. Preskočite poglavlje o njihovim zemljama

Samo preskočite. Radije tražite po karti kasnije.

5. Koristite dodatke

Na kraju imate rodoslovna stabla, tumačenje čitanja imena i veliki imenik. Koristite ga, inače ćete se lako pogubiti. Samo kao primjer: priča o Turinu Turambaru ima u Algoritmovom izdanju nekih 30ak stranica. Znate koliko Turin ima imena? Ukupno 9!!!! Plus tri titule! Samo mala nepažnja i priča nema smisla, a tu pomaže imenik na kraju.

6. Ustrajte i vraćajte se


Kad jednom ustrajete i pročitate Silmarillion, uvijek se možete vratiti nekim pričama. A tek tada Silmarillion postaje magičan, baš poput samih dragulja po kojima je dobio ime.  

srijeda, 6. kolovoza 2014.

Ove godine smo se moj dragi i ja odlučili malo maknuti iz kampa i otići negdje drugdje, što zbog mojih zdravstvenih, što zbog društvenih razloga (čitaj: ekipu rastavio život). Nakon nešto malo rasprava, peripetija i uvjeravanja, odluka je pala na Berlin, kao jedan od gradova koji sam ja uvijek željela posjetiti, a i njemu je zanimljiv (za razliku od Londona, Pariza i sličnih destinacija koje su mu totalno nezanimljive).

Cijeli put smo isplanirali sami i izašao nas je manje nego da idemo preko agencije. Šest dana u Berlinu, let avionom, hrana, sve ulaznice, karte za gradski prijevoz i suveniri izašli su nas oko 8 000 kuna za oboje, dok se po agencijama uredno vrte cifre od cca 3500 kn za 4 dana busom - dakle, ako idete u Berlin, ne idite agencijom, organizirajte se sami i mijenjajte plan ovisno o vremenu, pljuskovima i žuljevima na nogama.


Put

Još u travnju smo bookirali dvije basic karte i jedan kofer preko Germanwingsa, a cijena je bila 330 eura sa svim taksama. Basic karta znači da ne dobijete snack u avionu, ali ako letite malo više od sat vremena, ni ne treba vam. Dugo smo kombinirali tarife, i bila sam uvjerena da smo uzeli jednu smart, a jednu basic kartu, ali očito nismo. Go figure.

Smještaj

Prema preporuci, odsjeli smo u EastSeven hostelu na Prenzlauer Bergu. Hostel je divan, miran, čist, ima odličnu terasu, odlične djelatnike i happy hour između 20 i 22 sata kada je pola litre pive 1,50 eura. Pivo 10 kuna? Ne znam kad sam zadnji put platila pivo 10 kn u ZG? Prenzlauer Berg je divna hip, trendi četvrt u kojoj navodno živi i Till Lindermann iz mog omiljenog Rammsteina. Tilla nismo vidjeli, ali da jesmo, bio bi glavna atrakcija ovog putovanja.


Klopa

Stanovnici Berlina imaju jako razvijenu kulturu jedenja u malim restorančićima i klopa je uistinu pristupačnih cijena. U našem kvartu je bilo restorana gdje tjestenina dođe 3 eura, a pizza 3,50. Dakako, ima i skupljih, ali ono... Mi smo uglavnom doručkovali u obližnjem Lidlu, gdje bi kupili i neka peciva, voće i čokoladice za gablec. Naš tempo je bio jako dinamičan (dokaz - nas dvoje hodamo najbrže u cijeloj ekipi, a sada smo hodali još brže, jer sam ja tourist nazi), pa nam se nije dalo ići tražiti neke restače, pa bi sjeli na travu i pojeli ono iz ruksaka i nastavili dalje. Kava im je grozna. Točka. Navečer bi on pojeo kebab jer je lud za njim, a ja bi miksala između azijske kuhinje, njemačkih specijaliteta i arapske klope.

A sada ono zanimljivo! Gdje smo bili i što smo vidjeli!

1. dan

Pošto smo u Berlin stigli prijepodne odmah smo otišli do hostela, napravili check-in i ostavili torbu. Krenuli smo s jednom od preporučenih ruta iz našeg vodiča i nakon ručka u Burger Kingu jer smo bili krepani od gladi, krenuli s Checkpoint Charlieja. Checkpoint Charlie je inače najpoznatiji bivši granični prijelaz u Berlinu, a oko njega sve vrvi Ostalgijom (nostalgijom prema istoku), ali smo preskočili te vrste zanimacija i nastavili prema bivšem Gestapo centru aka Topografiji Terora.



Checkpoint Charlie


Dio zida na Topografiji terora
Holokaust memorial

Onda smo sjeli na pivo, malo odmorili nožice i nastavili prema Holokaust memorijalu, zatim Brandenburškim vratima i onda smo se vratili u hotel na tuširanje i sat vremena sna. Za navečer smo imali bukiran posjet kupoli Reichstaga. Postoji više varijanti razgledavanja, a mi (tj. ja, jer sam ja planirala sve aktivnosti), smo se odlučili samo za kupolu, jer sam znala da će mu  do kraja putovanja biti dosta kulture. Za posjet se preporuča napraviti online rezervaciju jer su gužve velike u svako doba godine. U trenutku kada smo mi bili, čekanje je trajalo oko dva sata za osobe bez rezervacije, a dečko na ulazu nam je rekao da ponekad zna i cijeli dan biti bukiran unaprijed jer dolaze grupe, a samo određeni broj ljudi ide unutra istovremeno.

Brandenburška vrata


Reichstag


Prater

Navečer smo se malo pripili u Biergartenu Prater koji je i najstariji u Berlinu.

2. dan

Ovaj dan je bio u znaku kulture i Museum Insela. Otišli smo u tourist info na Alexanderplatzu i kupili dva museum passa koji daje besplatan upad u 50 muzeja za 24 eura po glavi. Nama se to isplatilo, jer nam je popis dug, a samo upad u Pergamon ili Novi muzej je oko 10-12 eura. Na licu mjesta nam je curka napravila rezervacije za oba muzeja jer su čekanja poprilična (cca 3 sata), a ovako smo odmah znali na čemu smo i kako isplanirati dan. Tako nam je ostalo dovoljno vremena za posjet Nikolaikirche i Nikolaiviertel gdje smo aktivirali iskaznice (jer je, pogađate, gužva i na aktivaciji u popularnijim muzejima).

Novi muzej

Prvo smo imali termin za Novi muzej koji je najpoznatiji po bisti Nefertiti, impresivnoj egipatskoj zbirci itd. Muzej je stvarno fora, ali i ogroman. Računajte na neka 4 sata ako ste baš jako zagriženi fan, mi smo dosta toga samo prešli pogledom, jer smo se odlučili fokusirati na važnije izloške.Pergamon je puno manji, pa je moja preporuka da njega bukirate prvog ako možete. U njemu se nalaze pomažnjavani dijelovi antičkih hramova kao što je Pergamon, Dionizijev hram ili pak prekrasna Ištarina vrata. Ne znam sviđa li mi se muzej ili ne, s obzirom da imam dojam da bi te stvari trebale biti negdje drugdje.

Pergamon

Uslijedio je posjet Staroj nacionalnoj galeriji, koja me nije posebno fascinirala, jer takvih galerija ima u principu u svakom većem europskom gradu.

Ovaj dan smo se zapili u hostelu.

3. dan

Dan smo započeli posjetom Tehničkom muzeju koji definitivno preporučujem. Muzej je ogroman (ima čak i svoj park za piknike), pa svakako ili odredite glavne interese ili uzmite cijeli dan. Mi smo se posvetili vlakovima, brodovima i zrakoplovstvu. Muzej je interaktivan, možete puno toga dotaknuti, isprobati i sl. tako da ako imate velčiko muško dijete pored sebe - uživat će.

Tehnički muzej

Slijedio je Bauhaus arhiv, u koji sam vukla dragog i koji me prijeko gledao, ali baš me briga. Bauhaus obožavam, a ovaj mići izložbeni prostor mi očistio glavu od parnih turbina i sl. Mana - zabranjeno fotkanje. Nakon toga smo produžili na Olimpijski stadion, koji me iznenadio. Mislila sam da će biti dosadno, ali audio vodič se, na moje oduševljenje, više bazirao na povijesti. Cijeli kompleks izgrađen 1936. je wow i ako možete odvojite vremena za veću rutu koja traje sat i pol.

Olimpijski stadion

Navečer smo otišli do Postdamer Platza i Sony Centra. To je inače poslovni centar Berlina dok je Sony Centar genijalan natkriveni trg uz koji ćete imati dojam da ste u Japanu. Kažem genijalan - jer bi nas oprala kiša da nema njega.

Sony Center

4. dan

Ovaj dan smo posvetili životinjama. Posjet zoološkom je bio visoko na listi prioriteta. Berlin ima dva Zoo-a, a mi smo se odlučili na onaj u zapadnom dijelu zbog velike količine velikih životinja, pa smo tako vidjeli obe vrste slona, gorilu, tri vrste foka, polarnog i smeđeg medu, nosoroga, žirafu, majmuna koji navlači svog majmuna pred posjetiteljima, čimpanze, klokane... U svakom slučaju divan način za provesti dan! Nama je gužva na ulaznicama bila poprilična.



ZOO
Popodne smo proveli u prirodoslovnom muzeju gdje se nalazi najveći kostur dinosaura igdje na svijetu  izložen u muzeju. Muzej je poprilično interaktivan, ali malo me razočaralo što je velik dio bio zatvoren za javnost zbog postavljanja neke izložbe. Po tom pitanju mi imaju veliki minus!!!

Prirodoslovni muzej

Navečer smo posjetili Berlin Wall Memorial koji nam je u kvartu.

5. dan

Ovaj dan smo ostavili za jedan mali izletić. Radi  se o posjetu Sachsenhausen logoru nadomak Berlina. Lagano je doći do njega gradskim prijevozom (cca sat vožnje vlakom), a zatim imate putokaze i nekih 20ak minuta šetnje. Ako idete, ponesite sve što vam treba, jer se radi o logoru oko kojeg nema ničega. Doduše postoji restoran, ali je bila gužvetina i uopće se ne isplati ići u njega jesti i piti. To je jedino mjesto gdje nisam okinula niti jednu fotku, jer mi je to nekako neukusno (možete se, a i ne morate složiti sa mnom). Logor je ogroman i računajte da je to u principu cjelodnevni izlet (opet, ovisno koliko ste brzi). Mi smo uzeli audio vodiče koji su puni zanimljivih trivija pa svakako preporučujem.


Eastside Gallery

Popodne i predvečer smo posjetili Eastside Gallery, komad zida ukrašen grafitima koji je praktički galerija na otvorenom. Navečer smo otišli na Charlie's Beach. Jedan trgić pored Checkpoint Charlieja su posuli pijeskom, stavili stolice i ležaljke, zapalili logorsku vatru i kao da si na moru....

Charlie's Beach
6, dan.

Odlučila sam usrećiti svog dragog pa smo prijepodne otišli u muzej kompjuterskih igrica! Mislim da mu je to uljepšalo dan, putovanje i život. Ovo definitivno nije muzej za klince, kojima će to biti hrpa starudije, nego za nas nešto starije koji se sjećamo svega toga. Većina izložaka se može igrati što je genijalno, pa dok je on ubijao svemirce, ja sam plesala na onu podnu igricu iz 'Malcolma'. Ima i cijeli jedan dio uređen kao oni stari centri s arkadama, pa smo i tamo igrali neke svemirce. Sad bi me ubio da vidi kako pišem.

Muzej igrica i shitty fotka jer sam jurila igrati plesne igre

Popodne smo posjetili njihov pivski festival odmah u blizini, vidjeli štand od karlovačkog, ali se ipak zaputili prema Franziskaneru kojeg oboje volimo (jedno od rijetkih piva koje mogu piti), a navečer se dokrajčili još jednom u Prateru. Shvatili smo da je život lijep, ali i da moramo kući odmah ujutro :(((

Pivice


Isprike na dugom postu, ali moja preporuka je da odete i uživate!!!! Jer je zakon. Stvarno jest. Je da je ponekad prljav, smrdljiv, neobičan, naporan, ali je isto tako fascinantan, pun genijalnih stvari, priča, povijesti, ljudi, otvoren za sve i prema svima. Valjda mora biti s obzirom na povijest. Ali definitivno jedan od gradova gdje sam se najbolje osjećala.

Ich bin ein Berliner!

Pokreće Blogger.