Kozmetika Moda Recepti

četvrtak, 21. kolovoza 2014.

Moja ljubav prema knjigama je duga i intenzivna. Velik broj njih sam pročitala i više puta, neke i po desetak puta, a neke sjede na polici i čekaju.


Jedna od njih je Silmarillion, koju je napisao J.R.R.Tolkien.



Moje upoznavanje s Tolkienom dogodilo se kroz Hobita. Najgore ili najbolje je što se tog upoznavanja sjećam i danas. Tijekom ljetnih praznika sam svaki dan bila u knjižnici i posuđivala knjige (bez pretjerivanja, progutati dvije knjige u jednom danu mi je bilo čas posla), a ponekad bi me brat zamolio da i njemu posudim nešto. Što? Nije točno znao, ali samo da ne bude knjiga za curice.


I tako sam ja zujala po dječjem odjelu dok nisam naišla na Hobita, Algoritmovo izdanje s nečim što je izgledalo više kao malo Ciganče, a manje kao Hobit na naslovnici. Pročitala sam sadržaj, posudila knjigu, došla doma, dala bratu da bi on iste večeri rekao kako je to nešto što moram pročitati. I jesam. U jednom dahu, s nekih 11 godina. Bratu se knjiga toliko svidjela da ju je dobio za rođendan kao izrazito skup poklon od mene.


Kako su Gospodari u istoj toj knjižnici bili stalno nedostupni, a nažicati roditelje da kupe za ono vrijeme nevjerojatno skupe knjige od nekih 150 kn je bila nemoguća misija. Ipak mic po mic, mic po mic, uspjeli smo nažicati knjige koje smo dobili taman prije filmskog serijala, dakle nekih 4 godine kasnije. I pojeli ih za doručak.

A onda smo skužili da postoji i četvrta, tj. knjiga o povijesti Međuzemlja. Pa sam i nju kupila kao poklon bratu. Silmarillion.


Očekujući oduševljene koje su izazvale prethodne četiri knjige, ostala sam u šoku kada me brat pogledao, rekao da ju je pročitao, ali da ja ni ne pokušavam.

Počela sam i odustala. Jer je zbilja nemoguća.

Nakon dvadesete stranice sam se gubila, koncentracija mi je padala, nisam mogla shvatiti u čemu je poanta tog silnog nizanja imena koje ne mogu ni izgovoriti. I knjiga je završila na polici.


Otad smo se gledale. Gledam ja nju, gleda ona mene. Pa je uzmem, prelistam i vratim na policu. Pokušala sam je čitati opet za nekoliko godina, ali nije išlo. Svaki put dođem do istog dijela i zatvorim. Vratim se nekim drugim knjigama. Pravim se da ovu ne vidim. Znate kao kad se pravite da nekoga ne poznajete.

Pokušaji, cijeli niz pokušaja i frustracija izazvana ničim doli jednom knjigom...

I tako sam neki dan, dvije selidbe i deset godina nakon kupovine knjige, došla kod brata u stan.

"Hej imaš Hobita! Posudiš?"
"Nosi!"
"A Silmarillion?"
"Nosi što želiš!"

I došla sam doma, pročitala Hobita i, naravno, počela opet gledati Silmarillion. Čučao je na polici i gledao me onako zavodljivo, poput prave nevolje. Pa sam počela.


I čitala sam ga, po trideset stranica dnevno, polako i sustavno.

Dok nisam odustala. Vratila sam ga na policu i opet počela ignorirati, u međuvremenu pročitavši neke druge knjige. A onda sam se neki dan sabrala i ponovno počela gdje sam stala.

Koncentrirala sam se, fokusirala i pročitala zadnjih sto stranica u jednom dahu ridajući suze. Ne znam je li zbog olakšanja, cjelokupne tragičnosti priče ili zato što sam napokon sve zaokružila u cjelinu uz koju sam emotivno vezana.

Pa evo, za sve vas koji se spremate u ovu literarnu avanturu nekoliko savjeta...

1. Nema veze

Silmarillion je Silmarillion. On nije LOTR, nije Hobit. Poseban je. Drugačije je pisan. Zreliji je. Teže se čita. Ako očekujete nešto slično ovim dvjema navedenim knjigama, razočarat ćete se.
2. Drugi junaci

Silmarillion ima neke svoje priče koje pojašnjavaju povijest Međuzemlja, ali se ne bave toliko junacima o kojima smo slušali dosad. Traži strpljenje da biste došli do dijela kada sve napokon ima smisla i postaje cjelina.

3. To je povijesna knjiga

Ona podrazumijeva da neke stvari već znate i razumijete. U njoj ima spojlera. Nečija kob se spominje već na npr. 33 stranici, a ispunjava tek na 333. I to je u redu. Recimo, kao da čitate Bibliju – osjećaj je sličan.

4. Preskočite poglavlje o njihovim zemljama

Samo preskočite. Radije tražite po karti kasnije.

5. Koristite dodatke

Na kraju imate rodoslovna stabla, tumačenje čitanja imena i veliki imenik. Koristite ga, inače ćete se lako pogubiti. Samo kao primjer: priča o Turinu Turambaru ima u Algoritmovom izdanju nekih 30ak stranica. Znate koliko Turin ima imena? Ukupno 9!!!! Plus tri titule! Samo mala nepažnja i priča nema smisla, a tu pomaže imenik na kraju.

6. Ustrajte i vraćajte se


Kad jednom ustrajete i pročitate Silmarillion, uvijek se možete vratiti nekim pričama. A tek tada Silmarillion postaje magičan, baš poput samih dragulja po kojima je dobio ime.  
Blogger Tricks

srijeda, 6. kolovoza 2014.

Ove godine smo se moj dragi i ja odlučili malo maknuti iz kampa i otići negdje drugdje, što zbog mojih zdravstvenih, što zbog društvenih razloga (čitaj: ekipu rastavio život). Nakon nešto malo rasprava, peripetija i uvjeravanja, odluka je pala na Berlin, kao jedan od gradova koji sam ja uvijek željela posjetiti, a i njemu je zanimljiv (za razliku od Londona, Pariza i sličnih destinacija koje su mu totalno nezanimljive).

Cijeli put smo isplanirali sami i izašao nas je manje nego da idemo preko agencije. Šest dana u Berlinu, let avionom, hrana, sve ulaznice, karte za gradski prijevoz i suveniri izašli su nas oko 8 000 kuna za oboje, dok se po agencijama uredno vrte cifre od cca 3500 kn za 4 dana busom - dakle, ako idete u Berlin, ne idite agencijom, organizirajte se sami i mijenjajte plan ovisno o vremenu, pljuskovima i žuljevima na nogama.


Put

Još u travnju smo bookirali dvije basic karte i jedan kofer preko Germanwingsa, a cijena je bila 330 eura sa svim taksama. Basic karta znači da ne dobijete snack u avionu, ali ako letite malo više od sat vremena, ni ne treba vam. Dugo smo kombinirali tarife, i bila sam uvjerena da smo uzeli jednu smart, a jednu basic kartu, ali očito nismo. Go figure.

Smještaj

Prema preporuci, odsjeli smo u EastSeven hostelu na Prenzlauer Bergu. Hostel je divan, miran, čist, ima odličnu terasu, odlične djelatnike i happy hour između 20 i 22 sata kada je pola litre pive 1,50 eura. Pivo 10 kuna? Ne znam kad sam zadnji put platila pivo 10 kn u ZG? Prenzlauer Berg je divna hip, trendi četvrt u kojoj navodno živi i Till Lindermann iz mog omiljenog Rammsteina. Tilla nismo vidjeli, ali da jesmo, bio bi glavna atrakcija ovog putovanja.


Klopa

Stanovnici Berlina imaju jako razvijenu kulturu jedenja u malim restorančićima i klopa je uistinu pristupačnih cijena. U našem kvartu je bilo restorana gdje tjestenina dođe 3 eura, a pizza 3,50. Dakako, ima i skupljih, ali ono... Mi smo uglavnom doručkovali u obližnjem Lidlu, gdje bi kupili i neka peciva, voće i čokoladice za gablec. Naš tempo je bio jako dinamičan (dokaz - nas dvoje hodamo najbrže u cijeloj ekipi, a sada smo hodali još brže, jer sam ja tourist nazi), pa nam se nije dalo ići tražiti neke restače, pa bi sjeli na travu i pojeli ono iz ruksaka i nastavili dalje. Kava im je grozna. Točka. Navečer bi on pojeo kebab jer je lud za njim, a ja bi miksala između azijske kuhinje, njemačkih specijaliteta i arapske klope.

A sada ono zanimljivo! Gdje smo bili i što smo vidjeli!

1. dan

Pošto smo u Berlin stigli prijepodne odmah smo otišli do hostela, napravili check-in i ostavili torbu. Krenuli smo s jednom od preporučenih ruta iz našeg vodiča i nakon ručka u Burger Kingu jer smo bili krepani od gladi, krenuli s Checkpoint Charlieja. Checkpoint Charlie je inače najpoznatiji bivši granični prijelaz u Berlinu, a oko njega sve vrvi Ostalgijom (nostalgijom prema istoku), ali smo preskočili te vrste zanimacija i nastavili prema bivšem Gestapo centru aka Topografiji Terora.



Checkpoint Charlie


Dio zida na Topografiji terora
Holokaust memorial

Onda smo sjeli na pivo, malo odmorili nožice i nastavili prema Holokaust memorijalu, zatim Brandenburškim vratima i onda smo se vratili u hotel na tuširanje i sat vremena sna. Za navečer smo imali bukiran posjet kupoli Reichstaga. Postoji više varijanti razgledavanja, a mi (tj. ja, jer sam ja planirala sve aktivnosti), smo se odlučili samo za kupolu, jer sam znala da će mu  do kraja putovanja biti dosta kulture. Za posjet se preporuča napraviti online rezervaciju jer su gužve velike u svako doba godine. U trenutku kada smo mi bili, čekanje je trajalo oko dva sata za osobe bez rezervacije, a dečko na ulazu nam je rekao da ponekad zna i cijeli dan biti bukiran unaprijed jer dolaze grupe, a samo određeni broj ljudi ide unutra istovremeno.

Brandenburška vrata


Reichstag


Prater

Navečer smo se malo pripili u Biergartenu Prater koji je i najstariji u Berlinu.

2. dan

Ovaj dan je bio u znaku kulture i Museum Insela. Otišli smo u tourist info na Alexanderplatzu i kupili dva museum passa koji daje besplatan upad u 50 muzeja za 24 eura po glavi. Nama se to isplatilo, jer nam je popis dug, a samo upad u Pergamon ili Novi muzej je oko 10-12 eura. Na licu mjesta nam je curka napravila rezervacije za oba muzeja jer su čekanja poprilična (cca 3 sata), a ovako smo odmah znali na čemu smo i kako isplanirati dan. Tako nam je ostalo dovoljno vremena za posjet Nikolaikirche i Nikolaiviertel gdje smo aktivirali iskaznice (jer je, pogađate, gužva i na aktivaciji u popularnijim muzejima).

Novi muzej

Prvo smo imali termin za Novi muzej koji je najpoznatiji po bisti Nefertiti, impresivnoj egipatskoj zbirci itd. Muzej je stvarno fora, ali i ogroman. Računajte na neka 4 sata ako ste baš jako zagriženi fan, mi smo dosta toga samo prešli pogledom, jer smo se odlučili fokusirati na važnije izloške.Pergamon je puno manji, pa je moja preporuka da njega bukirate prvog ako možete. U njemu se nalaze pomažnjavani dijelovi antičkih hramova kao što je Pergamon, Dionizijev hram ili pak prekrasna Ištarina vrata. Ne znam sviđa li mi se muzej ili ne, s obzirom da imam dojam da bi te stvari trebale biti negdje drugdje.

Pergamon

Uslijedio je posjet Staroj nacionalnoj galeriji, koja me nije posebno fascinirala, jer takvih galerija ima u principu u svakom većem europskom gradu.

Ovaj dan smo se zapili u hostelu.

3. dan

Dan smo započeli posjetom Tehničkom muzeju koji definitivno preporučujem. Muzej je ogroman (ima čak i svoj park za piknike), pa svakako ili odredite glavne interese ili uzmite cijeli dan. Mi smo se posvetili vlakovima, brodovima i zrakoplovstvu. Muzej je interaktivan, možete puno toga dotaknuti, isprobati i sl. tako da ako imate velčiko muško dijete pored sebe - uživat će.

Tehnički muzej

Slijedio je Bauhaus arhiv, u koji sam vukla dragog i koji me prijeko gledao, ali baš me briga. Bauhaus obožavam, a ovaj mići izložbeni prostor mi očistio glavu od parnih turbina i sl. Mana - zabranjeno fotkanje. Nakon toga smo produžili na Olimpijski stadion, koji me iznenadio. Mislila sam da će biti dosadno, ali audio vodič se, na moje oduševljenje, više bazirao na povijesti. Cijeli kompleks izgrađen 1936. je wow i ako možete odvojite vremena za veću rutu koja traje sat i pol.

Olimpijski stadion

Navečer smo otišli do Postdamer Platza i Sony Centra. To je inače poslovni centar Berlina dok je Sony Centar genijalan natkriveni trg uz koji ćete imati dojam da ste u Japanu. Kažem genijalan - jer bi nas oprala kiša da nema njega.

Sony Center

4. dan

Ovaj dan smo posvetili životinjama. Posjet zoološkom je bio visoko na listi prioriteta. Berlin ima dva Zoo-a, a mi smo se odlučili na onaj u zapadnom dijelu zbog velike količine velikih životinja, pa smo tako vidjeli obe vrste slona, gorilu, tri vrste foka, polarnog i smeđeg medu, nosoroga, žirafu, majmuna koji navlači svog majmuna pred posjetiteljima, čimpanze, klokane... U svakom slučaju divan način za provesti dan! Nama je gužva na ulaznicama bila poprilična.



ZOO
Popodne smo proveli u prirodoslovnom muzeju gdje se nalazi najveći kostur dinosaura igdje na svijetu  izložen u muzeju. Muzej je poprilično interaktivan, ali malo me razočaralo što je velik dio bio zatvoren za javnost zbog postavljanja neke izložbe. Po tom pitanju mi imaju veliki minus!!!

Prirodoslovni muzej

Navečer smo posjetili Berlin Wall Memorial koji nam je u kvartu.

5. dan

Ovaj dan smo ostavili za jedan mali izletić. Radi  se o posjetu Sachsenhausen logoru nadomak Berlina. Lagano je doći do njega gradskim prijevozom (cca sat vožnje vlakom), a zatim imate putokaze i nekih 20ak minuta šetnje. Ako idete, ponesite sve što vam treba, jer se radi o logoru oko kojeg nema ničega. Doduše postoji restoran, ali je bila gužvetina i uopće se ne isplati ići u njega jesti i piti. To je jedino mjesto gdje nisam okinula niti jednu fotku, jer mi je to nekako neukusno (možete se, a i ne morate složiti sa mnom). Logor je ogroman i računajte da je to u principu cjelodnevni izlet (opet, ovisno koliko ste brzi). Mi smo uzeli audio vodiče koji su puni zanimljivih trivija pa svakako preporučujem.


Eastside Gallery

Popodne i predvečer smo posjetili Eastside Gallery, komad zida ukrašen grafitima koji je praktički galerija na otvorenom. Navečer smo otišli na Charlie's Beach. Jedan trgić pored Checkpoint Charlieja su posuli pijeskom, stavili stolice i ležaljke, zapalili logorsku vatru i kao da si na moru....

Charlie's Beach
6, dan.

Odlučila sam usrećiti svog dragog pa smo prijepodne otišli u muzej kompjuterskih igrica! Mislim da mu je to uljepšalo dan, putovanje i život. Ovo definitivno nije muzej za klince, kojima će to biti hrpa starudije, nego za nas nešto starije koji se sjećamo svega toga. Većina izložaka se može igrati što je genijalno, pa dok je on ubijao svemirce, ja sam plesala na onu podnu igricu iz 'Malcolma'. Ima i cijeli jedan dio uređen kao oni stari centri s arkadama, pa smo i tamo igrali neke svemirce. Sad bi me ubio da vidi kako pišem.

Muzej igrica i shitty fotka jer sam jurila igrati plesne igre

Popodne smo posjetili njihov pivski festival odmah u blizini, vidjeli štand od karlovačkog, ali se ipak zaputili prema Franziskaneru kojeg oboje volimo (jedno od rijetkih piva koje mogu piti), a navečer se dokrajčili još jednom u Prateru. Shvatili smo da je život lijep, ali i da moramo kući odmah ujutro :(((

Pivice


Isprike na dugom postu, ali moja preporuka je da odete i uživate!!!! Jer je zakon. Stvarno jest. Je da je ponekad prljav, smrdljiv, neobičan, naporan, ali je isto tako fascinantan, pun genijalnih stvari, priča, povijesti, ljudi, otvoren za sve i prema svima. Valjda mora biti s obzirom na povijest. Ali definitivno jedan od gradova gdje sam se najbolje osjećala.

Ich bin ein Berliner!

srijeda, 30. srpnja 2014.


Stiglo mi je nešto novih sitnica. Nedavno je feelunique imao 10 funti off za narudžbe iznad 20 funti pa sam si odlučila priuštiti Urban Decay Naked Basics i Real Techniques Silicone Liner Brush. Na ebayu sam uzela HD Brows Powder Base Palette.


Real Techniques Silicone Liner Brush sam isprobala i mogu reći da treba dosta navikavanja na njega. Kako je vrh silikonski, ne može uzeti puno proizvoda na sebe pa je potrebno svako malo umakati u teglicu s gel linerom. Dosta se precizno da raditi s njim, no, kao što rekoh, treba i strpljenja zbog stalnog umakanja.




Urban Decay Naked Basics me oduševila bojama, pigmentacijom i postojanošću! Dugo si želim isključivo mat paletu i ovo je definitivno pun pogodak za mene. Jedino me malo razočarala veličina same palete; nekako sam očekivala da će biti maaalo veća.


Također, paleta je došla s jednim sjenilom napola punim. Kao što vidite na slici, Crave doseže do polovice kalupića za sjenila. Potužila sam se feelunique-u i oni su isti dan odgovorili i riješili problem tako što su mi isplatili djelomični povrat novca. Svaka čast na profesionalnosti, obično se natežem danima i tjednima s nekim online trgovinama.


O HD Brows Powder Base Palette sam na netu pronašla par ok recenzija, a kako sam poprilično slaba s puderima u kamenu, odlučila sam isprobati ovu paletu. S obzirom na 6 nijansi koje se nalaze u paleti, očekujem da će mi odgovarati i za konturiranje lica. Ogromno ogledalo je čini korisnom i za putovanja.


Paletu još nisam isprobala jer preko ljeta rijetko nosim puder pa neku opsežniju recenziju možete očekivati na jesen.






utorak, 22. srpnja 2014.


Šesti mjesec uvijek bude plodan što se tiče kupovine jer mi je tada rođendan. Ove godine su me moje Bančerice opet oduševile poklonom, gift voucher za asos. Izdržala sam samo jedan dan da ga ne potrošim i to samo zato što sam kombinirala u glavi što mi sve uistinu treba a što bih kupila bezveze (da, da racionalna sam ponekad) :D Unaprijed se ispričavam na zgužvanim stvarima, ali sam ih slikala odmah nakon mahnitog otvaranja. 

Krenimo redom..

Badići. Ove godine sam naručila šareni donji dio koji mogu kombinirati sa jednobojnim gornjim dijelovima. Gornje dijelove sam namjerno uzela sa naborima da mi vizualno malo povećaju poprsje :D Sva tri su odlična, veličina je realna i taman.

Linkovi: 1, 2, 3





Shopperica koju pratim već sto godina i napokon je moja <3 Preslatka je i uživo, samo malo prozirna što se na asos slici ne vidi toliko. Nema veze, i dalje mi je divna <3



Majice od kojih sam najmanje očekivala jer su bile jako jeftine. Ispale su odlične i žao mi je što nisam pohvatala sve boje. Uzela sam veličinu S, inače sam između 36/38 i obje su mi taman. Ugodne i mekane <3

Linkovi: 1, 2





New look pamučna vestica, uzela sam UK10 i odgovara mi. Mekana i preudobna, već vidim da se neću skidati iz nje.



 Asos jumper sa čipkastim laktovima - apsolutni favorit ove narudžbe, predobro stoji i jako je mekan. <3 Uzela sam veličinu UK8 jer mi se činila malo šira i nisam pogriješila, taman je.



I da recenziram New Look torbu koja mi je stigla nedavno, kao što su cure po forumima pisale, boje nisu jednake onima na asosovoj stranici, ali meni je ljepša ovako. Velika je, stane hrpa stvari u nju, nosim ju stalno <3


Bila je ovo jedna jako ugodna kupovina jer sam pogodila sve veličine i sve super izgleda. Sretna sam kao malo prase :) Sada slijedi odmor od kupovine neko vrijeme :broke: :)
Pokreće Blogger.