četvrtak, 21. kolovoza 2014.

Književna avantura ili ako sam pročitala Silmarillion

Moja ljubav prema knjigama je duga i intenzivna. Velik broj njih sam pročitala i više puta, neke i po desetak puta, a neke sjede na polici i čekaju.


Jedna od njih je Silmarillion, koju je napisao J.R.R.Tolkien.



Moje upoznavanje s Tolkienom dogodilo se kroz Hobita. Najgore ili najbolje je što se tog upoznavanja sjećam i danas. Tijekom ljetnih praznika sam svaki dan bila u knjižnici i posuđivala knjige (bez pretjerivanja, progutati dvije knjige u jednom danu mi je bilo čas posla), a ponekad bi me brat zamolio da i njemu posudim nešto. Što? Nije točno znao, ali samo da ne bude knjiga za curice.


I tako sam ja zujala po dječjem odjelu dok nisam naišla na Hobita, Algoritmovo izdanje s nečim što je izgledalo više kao malo Ciganče, a manje kao Hobit na naslovnici. Pročitala sam sadržaj, posudila knjigu, došla doma, dala bratu da bi on iste večeri rekao kako je to nešto što moram pročitati. I jesam. U jednom dahu, s nekih 11 godina. Bratu se knjiga toliko svidjela da ju je dobio za rođendan kao izrazito skup poklon od mene.


Kako su Gospodari u istoj toj knjižnici bili stalno nedostupni, a nažicati roditelje da kupe za ono vrijeme nevjerojatno skupe knjige od nekih 150 kn je bila nemoguća misija. Ipak mic po mic, mic po mic, uspjeli smo nažicati knjige koje smo dobili taman prije filmskog serijala, dakle nekih 4 godine kasnije. I pojeli ih za doručak.

A onda smo skužili da postoji i četvrta, tj. knjiga o povijesti Međuzemlja. Pa sam i nju kupila kao poklon bratu. Silmarillion.


Očekujući oduševljene koje su izazvale prethodne četiri knjige, ostala sam u šoku kada me brat pogledao, rekao da ju je pročitao, ali da ja ni ne pokušavam.

Počela sam i odustala. Jer je zbilja nemoguća.

Nakon dvadesete stranice sam se gubila, koncentracija mi je padala, nisam mogla shvatiti u čemu je poanta tog silnog nizanja imena koje ne mogu ni izgovoriti. I knjiga je završila na polici.


Otad smo se gledale. Gledam ja nju, gleda ona mene. Pa je uzmem, prelistam i vratim na policu. Pokušala sam je čitati opet za nekoliko godina, ali nije išlo. Svaki put dođem do istog dijela i zatvorim. Vratim se nekim drugim knjigama. Pravim se da ovu ne vidim. Znate kao kad se pravite da nekoga ne poznajete.

Pokušaji, cijeli niz pokušaja i frustracija izazvana ničim doli jednom knjigom...

I tako sam neki dan, dvije selidbe i deset godina nakon kupovine knjige, došla kod brata u stan.

"Hej imaš Hobita! Posudiš?"
"Nosi!"
"A Silmarillion?"
"Nosi što želiš!"

I došla sam doma, pročitala Hobita i, naravno, počela opet gledati Silmarillion. Čučao je na polici i gledao me onako zavodljivo, poput prave nevolje. Pa sam počela.


I čitala sam ga, po trideset stranica dnevno, polako i sustavno.

Dok nisam odustala. Vratila sam ga na policu i opet počela ignorirati, u međuvremenu pročitavši neke druge knjige. A onda sam se neki dan sabrala i ponovno počela gdje sam stala.

Koncentrirala sam se, fokusirala i pročitala zadnjih sto stranica u jednom dahu ridajući suze. Ne znam je li zbog olakšanja, cjelokupne tragičnosti priče ili zato što sam napokon sve zaokružila u cjelinu uz koju sam emotivno vezana.

Pa evo, za sve vas koji se spremate u ovu literarnu avanturu nekoliko savjeta...

1. Nema veze

Silmarillion je Silmarillion. On nije LOTR, nije Hobit. Poseban je. Drugačije je pisan. Zreliji je. Teže se čita. Ako očekujete nešto slično ovim dvjema navedenim knjigama, razočarat ćete se.
2. Drugi junaci

Silmarillion ima neke svoje priče koje pojašnjavaju povijest Međuzemlja, ali se ne bave toliko junacima o kojima smo slušali dosad. Traži strpljenje da biste došli do dijela kada sve napokon ima smisla i postaje cjelina.

3. To je povijesna knjiga

Ona podrazumijeva da neke stvari već znate i razumijete. U njoj ima spojlera. Nečija kob se spominje već na npr. 33 stranici, a ispunjava tek na 333. I to je u redu. Recimo, kao da čitate Bibliju – osjećaj je sličan.

4. Preskočite poglavlje o njihovim zemljama

Samo preskočite. Radije tražite po karti kasnije.

5. Koristite dodatke

Na kraju imate rodoslovna stabla, tumačenje čitanja imena i veliki imenik. Koristite ga, inače ćete se lako pogubiti. Samo kao primjer: priča o Turinu Turambaru ima u Algoritmovom izdanju nekih 30ak stranica. Znate koliko Turin ima imena? Ukupno 9!!!! Plus tri titule! Samo mala nepažnja i priča nema smisla, a tu pomaže imenik na kraju.

6. Ustrajte i vraćajte se


Kad jednom ustrajete i pročitate Silmarillion, uvijek se možete vratiti nekim pričama. A tek tada Silmarillion postaje magičan, baš poput samih dragulja po kojima je dobio ime.  

Broj komentara: 9:

Anonimno kaže...

Čitala sam ga shvatila šta je pisac htio reći tj.Tolkin ga je pisao samo za sebe, sebična jedna knjiga...

Doriana Gray kaže...

Ne znam koliko ga je pisao za sebe, ali sigurna sam da bi izgledala drugačije da ju je on i dovršio :)

Lendoxia kaže...

Tolkien <3 procitala sam ga samo jednom (Silm) ali imam namjeru to nekad ponovit, a trebala bi i Lotr, nisam vec koju godinu imala rereading fest :D Meni je samo pocetak Silma bilo tesko citat, a onda kasnije kad sam se navukla je islo totalno glatko :D

anamy007 kaže...

Ja sam tako LOTR s 10 godina posla citat pa nije islo a 13 poslje nsam ispustila iz ruke od prve do zadnje strane... i btw nisam gledala filmove dok nisam procitala knjige :D nakon toga Hobita, pa Silmarillion. Onaj opis nastanka svijeta - predivno!! Fenomenalna je knjiga.

Sjajolika kaže...

E, suzu sam pustila. Opisala si moju ljubavnu vezu koju imam s Tolkienovim napisminama. Ovo je prešs <3
i onda ovo: "...i pročitala zadnjih sto stranica u jednom dahu ridajući suze."
To je zbilja posebna knjiga, teško probavljiva prosječnom konzumentu Tolkiena. Moraš imat tu "emocionalnu" vezu s njim da bi je mogao završiti. Ja se sjećam da sam pred kraj knjige sporo i polako čitala, odlažući knjigu da mi potraje još koji dan.
Na isti sam način čitala i Hurinovu djecu.
Tolkien je ljubav.
I mrzim Pedera Jacksona. Ful.
<3

Doriana Gray kaže...

@lendoxia ja sam se počela gubiti prvi put kod postanka svijeta i kod onih vilenjačkih zemlja i tu sam odustala

@anamy007 divno je kako silmarillion kompletira priču

@sjajolika Hurinova djeca su u planu

Candy makeup girl kaže...

candymakeupgirl.blogspot.com posjetite blog :)

lyra kaže...

hahah, ovo je super :D
ja sam ga kupila na ekskurziji nakon 7. razreda i na opće čuđenje i zgražanje cijelog busa počela čitati odmah na povratku :) i užas! gledam ja nju i pretvaram se da čitam jer sam odmah na početku nadobudno objavila da mi je tolkien zanimljiviji od igranja bele XD jedva sam dočekala da stignemo, i onda je ležao na polici dok ga nisam poklonila prijateljici koja je hitno trebala poklon dečku za rođendan (a S onako lijep, k'o da sam ga tek kupila)
pa sam se napokon natjerala da ga prije par godina posudim iz knjižnice. i pročitala sam ga iznenađujuće brzo i lako i sad mi je draži od hobita sigurno, dok se s gospodarom još nadmeće za moju naklonost :D

Ana Kulić kaže...

Sjećam se da sam prvi put Tolkien-a pročitala s nekih 12-13 godina. Mislim da je to bilo na ljeto kad sam završavala sedmi razred. Gospodar prstenova sam ugledala na polici svoje susjede. Dojmile su me se korice, pa sam onako gladna čitanja zurila u nju a ova je to primjetila i posudila mi ju. Čim sam ušla u kuću, samo sam zatvorila vrata sobe i zaronila u svijet Međuzemlja. Sva tri dijela sam pročitala u 3 dana, u jednom dahu. Ni jela ni pila nisam kako treba jer me način i stil Tolkien-ovog pisanja uvukao tako duboku u taj čudnovat svijet da sam na kraju trećeg dijela ronila u suzama. Taj svijet je meni bio mnogo realniji od 'realnosti' u kojoj se svi nalazimo. Onda me taj Tolkien sa zadnjom rečenicom : Pa, vratio sam se. - ubije u pojam da sebi nisam došla sigurno tjedan dana. Osjećala sam golemu tugu u nostalgiju za tom knjigom. Ono što je Gollumu bio Prsten to je meni bio Gospodar Prstenova. Tako sam sva jadna bila jedno dobrih mjesec dana, dok nisam ponovno posudila Gospodara i čitala ga iznova (mislim da sam u međuvremenu pronašla i knjigu s Dodacima na kraju, pa sam i to pročitala). Tek nakon nekih godinu dana saznam da postoji i Hobbit. Za njega sam saznala jer smo imali na kraju čitanke iz Hrvatskog jezika strip iz Hobbita. Tako sam i njega posudila i to ovaj put iz knjižnice. Pročitala sam ga samo jednom jer mi prijevod nije bio toliko dobar kao onaj iz Gospodara.Nakon Hobbita, prionula sam i na čitanje Silmarillion-a, doduše jako teško u početku jer mi je sve bilo nekako zbrćkano u početku. Sva ta imena, jednostavno sam se pogubila. Dojmilo me se no smatrala sam da još nisam dorasla toj knjizi pa sam ju stavila na listu čekanja. Danas ju imam na engleskom i ne mogu je se zasitit. U biti skoro sve knjige imam na engleskom. Neću ni pričat koliko je bolji užitak čitat na izvornom jeziku nego na našem :D

Objavi komentar

Pokreće Blogger.