utorak, 3. lipnja 2014.

Ako si u k****, napravi pozdrav Suncu

Ovaj post se mogao zvati i 'Doriana otkriva yogu', ali ovako je mnogo više bunchasto!


Dakle, ne tako davno na yogu sam gledala s prijezirom za koji sam smatrala da zaslužuje. Jesam, puna sam predrasuda. To je ono što rade hipiji (predrasude), vegani (predrasude) i svi oni tako divno nematerijalno orijentirani bogatuni (predrasuda). A onda shvatiš na treningu sa šipkom da malo štekaš i da pretklon nad nogom više nije onako jednostavan i lagan, da se zapravo naprežeš poput običnih smrtnika (jer prije mi nikad nije bilo jasno otkud ta vježba i kome ona treba, jer je sasvim logično da to svi mogu. Zapravo sam ja mogla, nije da se hvalim). 


A u glavi je košmar i sve teže postaje isključiti se, čak i dok plešeš. Ono, visiš naglavačke, zbrajaš i oduzimaš nekakve termine, račune i misliš dal da kupiš bio pecivo ili bučino.

Uglavnom... došla je tako jedan dan kolegica na posao i spomenula yogu, kako planira krenuti, bla bla bla... pa sam odlučila krenuti s njom.

Moj prvi strah je bio da će me tamo zaskočiti gore spomenuta ekipa s nekim genijalnim planovima kako trebam živjeti od klica i Sunca, a ja sam osoba koja doživi orgazam na sirovo meso. I dođemo tako moja I i ja na trening. Prvo pušimo ispred dvorane i u općem smo stanju šoka.

Ulazimo u studio. Još jedan šok. Naime, ja sam navikla na PDF prostorije gdje je sve puno štikli, trešti muzika iz dvorane, nabada se štiklama, posuđuju kostimi i rekviziti, a tu svi mirno sjede i čekaju. Čekamo i mi. Naravno, čekamo predugo, pa smo završile u prvom redu. Razvlačimo prostirke, zatvaramo oči, a ja škicam u I da vidim dal se smije jer je meni urnebesno.

Kreću pozdravi Suncu. Ok, to mogu. To je lagano. Kreće drugi pozdrav. Naravno da mogu, a onda negdje kreće balansiranje i ja padam po cijeloj dvorani, dok kolegica doživljava tko zna koji šok, napadaj, bol u koljenu. Omamo na kraju i ja pozdravljam s 'namaste', dok ona krepava od smijeha. Izdržimo do kraja i kažemo da ćemo se vratiti. 


I ja se uistinu vratim, jer tako je bilo i sa šipkom. Došla sam s hrpom predrasuda, najviše prema sebi i onom što mogu i trebam, a završila s ekipom koju ne bi mijenjala za ništa na svijetu. Girl power!

I nakon trećeg treninga sam shvatila da mi paše. Da mi mozak u tih sat vremena stvarno misli samo o asanama. Da se ne uvlače nikakvi računi i peciva. Da kontroliram disanje, a zadnji sat sam postala toliko gipkija da sam u jednoj asani glavu spustila do poda (radi se o Prasariti Padottanasani A, B , C i D). Nije bogznašto, ali sam ponosna na sebe.


Ono što me najviše oduševilo je što nakon yoge, kao i nakon plesa, bez obzira koliko shitty dan bio, osjećam smirenost, a s obzirom da mi je život u zadnje vrijeme turbulentan – cijenim to. Sinoć sam jedva otišla na trening od svog mentalnog crnila, a vratila sam se kao nova, bez ijedne brige na pameti. Nisu mi probali podvaliti tofu, ni hinduizam, ne gnjave s biljnim čajevima i zapravo je to sasvim pristojna ekipa sastavljena od studenata, mladih ljudi i nekoliko sredovječnih gospođa koje izgledaju super.

Čovjek mora probati da bi vjerovao. Pa tako i ja.

4 komentara:

Zuba kaže...

oh, dobrodošla u moj svijet :)

doriana gray kaže...

@Zuba, divan ti je svijet :)

Anonimno kaže...

da vidiš, ja sam isto skužila da sam u zadnje vrijeme totalno nefleksibilna i jadna i počela sam gledat na netu vježbe istezanja i shvatila da svaka ta vježba je povezana s jogom, i svašta sam se naslušala loše o jogi (predrasude) i onda skužim da pola tih vježbi sam već u životu radila na raznoraznim treninzima od aerobika, pilatesa i ne znam čega ne, jer je istezanje i rastezanje totto...i sad sam mislila da bi trebala to sama počet raditi, ali mislim da ne možeš sam a kod mene u mjestu nema, ono što je meni totalno razbilo sve moje predrasude i sad sam si u filmu: kako je ta joga kuuuul je yogagirl na instagramu, šta ta žena pobogu može to nije normalno i hoću i jaaaaa....http://instagram.com/yoga_girl

Queen Sylvia kaže...

Svaka aktivnost koja iziskuje određenu proceduralnu disciplinu, vjerujem, godi, ukoliko se čovjek nađe u stanju svijesti da u principu voljno disciplinu i dužnost perhorescira. Svaka čast.

Objavi komentar

Pokreće Blogger.