četvrtak, 30. siječnja 2014.

Movie review: 12 years a slave (2013)


Sinoć sam bila treći put u kinu u tjedan dana. Yayks. Uz 'American Hustle', gledala sam 'I, Frankenstein' o kojem ne želim razmišljati. Možda vas Dee upozna s tim trešom malo detaljnije.

Ali sam zato gledala '12years aslave'.


E sad, ne želim ispasti rasistica i ne znam što, ali činjenica je da je teško snimiti film o robovima bez da bude patetičan.Ok, 'Django' na stranu.

U životu sam pogledala mnogo filmova na tu temu i nekako su mi svi na isti kalup. Kao i filmovi o Židovima u 2. svjetskom ratu. Tragedija koja se dogodila tim ljudima je već ispričana toliko puta, da ostaje izuzetno malo mjesta za bilo kakav oblik improvizacije. I zato ovaj film meni ostavlja dojam već viđenog.

Iz samog naslova je jasan kraj. Čovjek koji je 12 godina bio rob, postaje ponovno slobodan. No gdje je nestalo tih 12 godina. Da se film zove 'Oslobođenje' ili tako nekako i da se izbaci zadnja scena gdje ponovno vidimo njegovu obitelj, rekla bih da je prošlo brat-bratu godina dana uvrh glave otkad su ga zarobili do kad su ga oslobodili.

Što se tiče glavnih glumaca, ne dijelim oduševljenje s nikim osim Fassbenderom i Sarah Paulson: ne znaš tko je gori od njih dvoje. On za kojeg znaš da je poznat po 'lomljenju robova' ili ona koja ih prezire do srži čak i kada pokazuje navodnu empatiju i brigu.

Ono što me malo nervira je deklariranje robovlasnika kojeg glumi Benedict Cumberbatch kao dobrog. On nije dobar, on se voli praviti slijep. Iako njegovi robovi žive bolje u odnosu na neke druge, u trenutke kada mu se Salomon obraća, on se dere da ga ne zanima njegova priča. Toliko o tome.

Na kraju, kakav osjećaj ostavlja ovaj film.

'12 years a slave' je solidan i ima moju preporuku, ali... Okus koji ostaje na kraju nije gorak, a ni sladak. Uzmemo li u obzir da je realnost bila mnogo brutalnija, McQueen je mogao napraviti mnogo uvjerljiviji okus. Ovako je kao miješana salata bez začina – uglavnom bez okusa i mirisa, ali imate osjećaj da ste pojeli (pogledali) nešto dobro. Uvijek zanimljiva tema obrađena je tako da nije ponudila ništa novo, ništa upečatljivo, a scenu bičevanja oko koje se koji zgražaju ima gotovo svaki film o ropstvu.

Da je bilo još malo inovacije, a manje igranja na Oscara, sve skupa bi bilo puno bolje. Ovako se radi o filmu s nekoliko jakih kickova ('Run nigger, run', scena na groblju)i jako mnogo gledanja repriza.

2 komentara:

Anonimno kaže...

Nedavno sam čitala "The White Road" Johna Connolyja (serijal o kvazinadnaravnom detektivu Charlie Birdu), koji me prvi,pod uvjetima - fikcija i - autor je bijelac, uspio prodrmati opisima nekih scena iz robovlasničkog (a bogami i tekućeg) vremena.
Naravno, sami crnci puno upečatljivije progovaraju o toj problematici i njezinom odjeku u današnjici. Recimo, trenutno na Sundanceu: http://goo.gl/bBm8Io. Inčrsting

Lendoxia kaže...

Meni se cini da oni Cumberbatchevog lika zovu "dobrim" cisto jer je zrtva svog vremena, sto je realno on sam mogao napraviti u toj situaciji, svaki pokusaj bilo cega bi bio unistenje njega i njegove obitelji, on je samo malo manje los od drugih pa ga se uvjetno receno naziva dobrim. Nemam problem s tim da su filmovi slicne tematike vec snimljeni, mislim da je ovaj dobar i daje drugaciju perspektivu od onih koje sam do sada gledala.

Objavi komentar

Pokreće Blogger.