srijeda, 13. studenoga 2013.

recenzija: Hunger Games trilogija

Pred kojih mjesec i pol stajala sam u knjižnici Božidara Adžije (za one kojima to išta znači; fun fact - UVIJEK imaju ono što tražim) bez cilja i ideje i Hunger Games trilogija upala mi je u oko. Sjetila sam se kako su pred 2-3 godine sve YouTuberice koje sam pratile čitale i čekale nove nastavke kao lude, i s mišlju "What the hell!" podigla prvi nastavak.


Prvi nastavak po kojem se trilogija i zove odvija se u neodređenoj budućnosti. Amerika izmučena elementarnim nepogodama, a zatim i ratovima za preostale resurse svela se na Panem - 12 okruga pod vlašću Kapitola. Kapitol je 74 godine prije radnje prve knjige spriječio narod da se pobije do kraja, ali tako da je uveo režim, za upozorenje uništio 13. okrug i organizirao Igre Gladi. 

Igre Gladi su blještavi event u kojem svaki okrug jednom godišnje izvlači 2 djece do 18 godina koja će predstavljati svoj okrug u borbi do smrti. Pobjednik je samo jedan, a on će do kraja života živjeti u bogatstvu i pod zaštitom Kapitola.

Glavna junakinja Katniss Everdeen u Igre dospijeva tako što se odluči  dobrovoljno prijaviti u ime svoje mlađe sestre, dok je muški posvećenik te godine Peeta, dječak koji ju je pred 10-ak godina spasio od smrti i koji je svo to vrijeme bio potajno zaljubljen u nju.

S druge strane, Katniss Peetu baš i nije doživljavala, ali je razvila blisko prijateljstvo s Galeom s kojim je sve te godine (krivo)lovila i tako brinula za svoju obitelj.


Priča tu negdje kreće, a ja vam ZA SAD neću ništa spojlati. Ispričavam se ako mi nešto izleti, tako da ako ne želite baš ništa znati, PRESTANITE ČITATI!

Za početak, knjiga se stvarno vrlo lako čita - vjerojatno jer je događaj na događaju i sve se brzo odvija. Opisa i razmišljanja nema previše, te su motivi često skriveni - doduše, ne na onaj dobar, važnozapriču način, već na onaj... nisampromislilapriču način. Užasno me smetala činjenica da je sama premisa knjige, postojanje Igara Gladi toliko klimava. Doduše, mi jesmo vrsta koja je prilično oguglala na brutalnost, te ratuje i ubija se za svaki kurac pa ono... možda sam ja samo idealist.

S druge strane, Katniss je kao lik dosta realna. Suzanne ju je ponekad učinila pre lijepa-sam-i-svi-me-vole-a-ja-ne-kužim, al je s druge strane zbrkana i neodlučna i puna misli koje nam svima padnu na pamet, ali ih nikada ne bismo priznali. Znate one racionalne misli koje nisu nimalo lijepe i romantične već nas prezentiraju kao sebične i samožive šupke? E da, to. Taj dio mi je fakat imao smisla :D Kao i ono kad se zapila s Haymitchom :D

Isto tako, bilo je i par dirljivih elemenata, mislim da čak ni najveći cinici nisu rolajzali na malu Rue i... dečka iz njenog okruga?


Knjiga završi nekako poluočekivano, ali ono što uslijedi mi je bez ikakvog smisla - tu doduše počinje knjiga 2.


Druga knjiga počinje pobjedničkom turom po Panemu, a nastavlja 75. Igrama. vake 25. Igre značajne su i posebne po nečemu, a ove godine po tome što će u arenu ući 2 bivša pobjednika iz svakog okruga. Kreće priča, događaju se čudne stvari, a rasplet je dobar, možda najbolja stvar u trilogiji.

Generalno 2. knjiga ili film u trilogiji uvijek ima nekako najmanje odjeka (osim Kuma, jel, koji je najdraži film svakom nogometašu). Prvi film je početak pa je upečatljiv, treći je kraj pa svi plaču. Drugi je, meh, spori razvoj priče, nešto na što naša generacija ne reagira najbolje :D Zato mi se čini da je OK što ga je Suzanne završila cliffhangerom i to interesantnim i obećavajućim.


Treća knjiga u kojoj je Suzanne valjda odlučila zapisati svoje najluđe dječje snove. Ono, ja sam se s mlađim bratom igrala da smo Power Rangersi i da imamo hrpu genijalnog oružja i hodamo po zidovima i da su nam bickli superkul motori, al nisam od toga stvorila knjigu. 
(Jer sam bila prezauzeta bivanjem awesome superklinke :D)
Znaaam da je to fikcija i znaaam da je i do žanra, ali kad 17-godišnjakinja stane na krov i strijelama skida letjelice, I'm all like -


U svakom slučaju, kao što sam rekla na početku, romani imaju nekih stvarno dobrih elemenata - Katnissino emocionalno previranje (jesss! Oduvijek sam htjela upotrijebiti ovu riječ u kontekstu :D) i generalno snažan ženski lik, ali i jedan "slabiji" (Prim) bez da se ide na ono tko je bolji, jako dobar tempo, dobar drugi dio trilogije, kraj koji sam priželjkivala :E

S druge strane, knjiga je YA distopija, nešto što je trenutno jako velik hit i gdje se izdaje jaaako puno knjiga jer je iz nekog razloga zlatna koka jedne generacije. Imajte to na umu kad birate roman i ne očekujte da zadovoljava sve kriterije koje bi inače trebao da bude izdan i čitan.

Jeste čitali? Kako vam se sviđa?

4 komentara:

nail crazy kaže...

pročitala nakon prvog dijela filma... stoji ovo što si rekla i sama, ima zbilja infantilnih elemenata, ali eto, uspjela sam sve prožvakat i doći trilogiji kraju ;)
nije loše, ali moglo je i bolje

Little Happy Heaven kaže...

hunger games <3

petra kaže...

Čitala sam i svidjela mi se u to vrijeme, dakle prije 2 godine :D Euforija je kasnije splasnila, ali svejedno mi je knjiga ok, posebno mi je drugi nastavak dobar. Od drugih YA distopijskih knjiga nisam ništa čitala, iako po goodreadsu vidim da je prava pomama za tim žanrom. Mislim se bi li čitala Divergent, trailer za film izgleda neloše, ali čitam po blogovima da je glavni lik malo naporan, pa se još premišljam...

Lendoxia kaže...

Dugo sam odolijevala citanju ovog, ali kad sam krenula definitivno nisam pozalila, super mi je :) Zadnja knjiga istina je nesto losija, al kad tako krenu rastezat tesko je ocekivat odrzanje kvalitete

Objavi komentar

Pokreće Blogger.