petak, 29. studenoga 2013.

Ne budi p*, glasaj PROTIV!

Silno sam željela napisati pametni post. Svaku tvrdnju potkrijepiti referencom na istraživanje jer sam se do sad uvijek trudila argumentirano braniti svoj stav koji brani prava manjina - među kojima su mnogi moji dragi prijatelji i prijateljice. 
Učili su nas na faxu da se protiv stavova građenih na emocijama prilično beskorisno boriti logikom i činjenicama, ali sam iz svog iskustva primijetila da na taj način možda ne mogu promijeniti stav, ali mogu začepiti usta onima koji se bez pravog argumenta busaju u prsa. Ponekad je i to dovoljno.

Na svu sreću, kolege su moje stavove sažele i izrekle bolje nego što bih ja ikad uspjela. Prenosim vam pismo u cijelosti, a i linkić na kojem kolege psiholozi mogu potpisati i dati i stručnu podršku je ovdje :)


Tijekom „javne rasprave“ o pitanju uvođenja odredbe u Ustav prema kojoj je brak isključivo zajednica muškarca i žene, koristili su se različiti (kvazi)argumenti za artikulaciju različitih stajališta, a vrlo malo činjenica. U skladu s takvom situacijom, mi, studenti psihologije u Republici Hrvatskoj, ali i svi ostali istomišljenici, dolje potpisani, izjavljujemo da smo PROTIV uvođenja u Ustav takve odredbe zbog sljedećih razloga.

HOMOSEKSUALNOST NIJE BOLEST!

Hrvatski psiholozi u svojem djelovanju vode se, između ostaloga i spoznajama, zaključicima i smjernicama izdanim od strane Američke psihijatrijske asocijacije (APA). Službeni stav APA-e, nije se mijenjao od 1974, a glasi ovako:

“Homoseksualnost sama po sebi ne predstavlja problem u rasuđivanju, stabilnosti, pouzdanosti te općenito u društvenim i radnim sposobnostima, stoga je odlučeno da APA osuđuje svaku javnu i privatnu diskriminaciju usmjerenu protiv homoseksualnih osoba u područjima kao što su zapošljavanje, domaćinstvo, javni smještaj, ovlasti, te proglašava da se homoseksualne osobe ne smije stavljati pred veće zahtjeve u smislu rasuđivanja, kapaciteta i pouzdanosti nego što to vrijedi za ostale osobe…” (American Psychiatric Association, 1974)

Drugim riječima, između heteroseksualnih i homoseksualnih osoba, postoji samo razlika u seksualnoj orijentaciji, dok ne postoji razlika ni u kakvim drugim psihološkim sposobnostima, te se osuđuje svaki pokušaj različitog tretmana homoseksualnih osoba isključivo na temelju njihove seksualne orijentacije.

GLASAMO PROTIV diskriminacije!

VEZE
Različita istraživanja (Kurdek, 2004; Kurdek, 2005.; Peplau i Fingerhut, 2007; Gottman i Levenson, 2004) pokazala su brojne sličnosti između homoseksualnih i heteroseksualnih veza. Ista razina zadovoljstva vezom i predanosti partneru, slični problemi i uzroci sukoba u vezi, slični načini izražavanja osjećaja i pokazivanja ljubavi, gotovo isti prediktori zadovoljstva i stabilnosti veze samo su neki od njih.
Naravno, postoje i razlike između homoseksualnih i heteroseksualnih veza (Kurdek, 2004; Roisman i sur, 2008): veze su tajne, izložene većem stresu i povezano s time, zdravstvenim problemima. Homoseksualne veze jesu manje stabilne od heteroseksualnih, međutim, razlog tomu su manja socijalna podrška od obitelji te nepostojanje formalnih institucionalnih barijera za prekid veze (Kurdek, 2004).
No, postoje i pozitivne razlike u koristi homoseksualnih veza: visoki standardi jednakosti u vezi, češće zajedničko odlučivanje, te češća povezanost čak i nakon prekida (Andersson i sur., 2006).

GLASAMO PROTIV naglašavanja razlika!

GLASAMO PROTIV zanemarivanja sličnosti!

GLASAMO PROTIV ignoriranja konteksta!

RODITELJSTVO

Iako nije predmet predstojećeg referenduma, u tijeku rasprava provlači se i tema roditeljstva u homoseksualnim vezama.. U dosadašnjim objavljenim studijama, ispitano je preko 500 djece gejeva i lezbijki roditelja te niti jedno nije imalo konfuziju oko svoga rodnog identiteta (Technical Report, AAP, 2002; Anderssen i sur., 2002; APA, 2006), postojeći podaci ne ukazuju na veći stupanj homoseksualnosti kod djece koje odgajaju lezbijke i očevi gejevi (Stacey & Biblarz, 2001). Za djecu koju podižu istospolni parovi nije vjerojatnije da će se značajno više identificirati kao biseksualna, kao lezbijke ili gejevi te se većina njih identificira heteroseksualnim (Judith Stacey & Timothy Biblarz, 2001). Nadalje,

“Ne postoji znanstveni dokaz da je učinkovitost roditeljstva povezana sa seksualnom orijentacijom roditelja: lezbijke i gejevi roditelji jednako su kao i heteroseksualni roditelji sposobni svojoj djeci pružiti podržavajuću i zdravu okolinu... Istraživanja pokazuju da prilagodba, razvoj i psihološka dobrobit djece nije povezana sa seksualnom orijentacijom roditelja te da djeca čiji su roditelji lezbijke i gejevi imaju podjednake mogućnosti za napredovanje kao i djeca heteroseksualnih roditelja...” (American Psychiatric Association, 2004).

GLASAMO PROTIV prikrivenih namjera!

DJECA

Ni prava djece nisu predmet ovog referenduma, no i ona se spominju kao argumenti u raspravama. Samo neka od prava trenutno uskraćenih djeci roditelja u homoseksualnoj vezi: nemogućnost uključivanja nebioloških roditelja te roditelja koji nije usvojitelj u planove zdravstvenog osiguranja, nedozvoljen pristup posmrtnoj pripomoći i socijalnim službama kada nebiološki roditelji, ili roditelj koji nije usvojitelj, umre ili iz drugih razloga nije u mogućnosti skrbiti za dijete, zakonski nereguliran roditeljski odnos s djetetom koji imaju nebiološki roditelj ili roditelj koji nije usvojitelj zbog čega je djetetu uskraćeno 1) pravo na život s nebiološkim roditeljem ili roditeljem koji nije usvojitelji, te uskraćeno 2) pravo na financijsku pomoć u slučaju razdvojenosti roditelja ili nasljedstva u slučaju smrti roditelja.

GLASAMO PROTIV jer se tiče i nas!

LGBT osobe „najčešće se od stručnjaka obraćaju psiholozima i imaju najviše povjerenja u njih“ (Bosnić i sur., 2012.)


GLASAMO PROTIV jer našu podršku imate i dalje!







A ja? Zašto ću ja LMC, a ne ja psiholog izaći i glasati protiv?

1. Zato jer je u zemlji koja je spremna potrošiti 50 milijuna kuna dok se bori s 50% nezaposlenih mladih i 30% nezaposlenih generalno moralna obaveza izaći na ovaj jebeni referendum i opravdati situaciju i potrošene pare.

2. Jer me počinje biti sram države u kojoj živim i jer upravo zbog toga imam ogromnu potrebu pokazati da nas ima. Možda ne 750 000, ali više nego što mislite! I ovo je i naša država i ohladite više s miješanjem prava na stav i terora.

(Osim toga i sama postajem blagi terorist kad se povede priča o "pravu na stav". Jel mene itko vidio da filozofiram Peri Periću, automehaničaru, da je neki njegov potez bio krivi jer sam ja stava da... Ne. Jer k*a o autima ne znam. Povucite paralelu... Argumentirani stav, kakav god bio, cijenim i spremna sam o njemu raspraviti.)

3. Jer volim sve svoje prijatelje i prijateljice i svima želim mogućnost izbora, ženidbe, nesreće i razvoda :D

4. Jer znam kako je s nekim drugačij(e boje kože)im prošetati ulicama ove vukojebine, osjećati poglede svake osobe na cesti na sebi, navečer radije ostati doma nego ići van jer ti je već zlo od pijanih šupčina. Silno, neizmjerno se razočarati u članove obitelji i prijatelje - ljude za koje si mislio da ih znaš u dušu. Kiselo se smješkati dok ljudi pričaju pizdarije koje bi trebale biti smiješne i zabavne. Razbijati glavu želim li si život učiniti ljepšim ili lakšim i već i sam upasti u neku zonu sumraka gdje krenem preispitivati jesam li ja tu zbilja luda... Ne želim to sebi i ne želim to nikome drugome.

Iako su šanse slabe, nadam se da će me ova zemlja opet iznenaditi i dati mi razloga za ponos. Već mi je i od aktera same protukampanje srce za broj veće :)

3 komentara:

Anonimno kaže...

Ma joj, žene... RESPECT. Da sad ne pišem svakoj pojedinačno na post jer ste sve tri pogodile u sridu i sad mi je još jasnije zašto ovoliko volim vaš blog. :) :*

Lendoxia kaže...

Nazalost nisam optimist po pitanju rezultata u nedjelju, al vidjet cemo, pokazat ce koliko je gadno stanje generalno pa da bjezimo ako je potreba

Anonimno kaže...

Ja volim činjenice i jasne argumente. Mislim da je od početka kampanje ovih nesretnika iz "U ime obitelji" trebalo ići s činjenicama i jasnim podacima zašto je cijela kampanja pogrešna, ali mislim da su svi jednostavno ostali u šoku od toga da se ovo uopće događa. Uglavnom, sutra -protiv, ne nadam se puno, ali svejedno idem. Nadam se da ljudi neće biti obeshrabreni rezultatima anketa i pomisliti da nema smisla izaći na referendum i da će nas izaći što više, pa sve i da referendum prođe, želim da broj glasova protiv bude, ako ništa drugo, bar neki znak podrške. Mislim, da sam ja u pitanju i da se o meni na ovakav način odlučuje...Ne znam. Ružno, ružno...

Objavi komentar

Pokreće Blogger.