četvrtak, 31. listopada 2013.

rant: The Purge (2009)

Čovjek bi očekivao da ću, ako već pišem recenziju, pisati o nekom novom filmu. I dok svi blago svršavaju na Gravity, ja ću pisati o filmu starom 4 godine bez ijednog posebno upečatljivog specijalnog efekta, ali s još jednom ocvalom zvijezdom - Ethanom Hawkeom.


The Purge je film iz 2009 godine u kojem od zbilja poznatijih glumaca glumi samo već navedeni gospon Hawke. Film mi je na jednoj od kava preporučila moja B. i gledanju me privukla jako interesantna ideja. 

Premotajte 10-ak godina u budućnost i zamislite Ameriku s najnižom stopom kriminala ikad, s minimalnom nezaposlenosti i sve u svemu vrlo utopijskom atmosferom. Takvo stanje postiglo se "purgeom", odnosno jednom noći u kojoj je sve dopušteno. Svaki oblik kriminala u tih 12 sati proći će nekažnjeno, brojevi svih interventnih jedinica su ugašeni i svatko je prepušten sam sebi (i svojim najbližima - na milost i nemilost).

Priča prati Ethana, bogatog biznismena koji svoj profit temelji na prodaji zaštitne opreme za domove, i njegove obitelji jedne noći "pročišćenja". Večer se spušta, obitelj se zatvara doma, sigurnosni sustavi se pokreću i baš kad pomislite da će sve proći OK (kao i svih godina prije), najmlađe dijete obitelji, klinac koji ne kuži čemu purge, ali kuži koliko je ideja užasna, u kuću pušta čovjeka koji stane na sred ceste s višestrukim ranama i moli za pomoć. U kratkom roku pred vratima im se stvara hrpa mladih WASP-ovaca kojima purge služi kao divan ispušni ventil svih frustracija i koji u toj noći miču sav "ološ" s cesta (i pod time misle rasne/vjerske/nacionalne manjine, beskućnike...). Postavljaju ultimatum da čovjeka puste iz kuće i dopuste im da čiste ili će ući i sve ih ubiti.


Na žalost, film se vrlo brzo pretvori u klasični akcić s puno sjekira u glavi, ali ono što je mene jako zainteresiralo i zbog čega sam filmu dala solidnu šesticu iako objektivno zaslužuje 3-4 su moralna pitanja koja postavlja. Film sam gledala s bratom i u jednom trenu smo se prilično porječkali :D


U pitanje moralne prihavtljivosti i potencijalne uspješnosti ovog principa nismo se uopće upuštali jer mi se učinilo da tu dijelimo mišljenje. Ono oko čega je izbila mini svađa bila je treba li čovjeka izbaciti van. U jednom trenu Ethan i familija ga uhvate i krenu vezati da ga isporuče i doslovno se pretvore u divljake.

Ja sam se tu uzrujala i vikala na ekran da koji kurac, K. je vikao na mene da koji ja sad vrag izmišljam, da je sasvim logično u takvoj situaciji izabrati člana obitelji nad random nepoznatom osobom. Dok se s time slažu sva psihološka istraživanja kojima su nas učili na faxu (da u kriznim situacijama najprije pomažemo krvnim srodnicima i to prije onim mlađima - jer je potencijal prenošenja genetskog materijala najveći; stavila bi i referencu, al mi se ne traži tak da ćete mi morat vjerovat na riječ :D), s druge strane mi je situacija u kojoj trebam drugo ljudsko biće onesposobiti, vezati i isporučiti u sigurnu smrt apsolutno neprihvatljiva. Ne mogu se zamisliti da gledam lice tog čovjeka bez da pomislim na njegovu obitelj, što je danas jeo za doručak, je li kasnio na posao, gdje je kupio te tenisice - sve one sitnice koje vas podsjete da je pred vama osoba od krvi i mesa, sa svim emocijama i željama, slična vama. 


Osim što je očigledno je da u situaciji krize ne želite biti uz mene jer mi je instinkt za preživljavanje u kurcu i sve bih nas odvela u sigurnu smrt čini mi se i da mi karijera u vojsci nikako ne bi trebala biti odabir jer već vidim kako letim u zrak dok razmišljam o tome gdje se osoba sa snajperom ili ručnom granatom ili čime već ispred mene prvi put poljubila -.-

Doduše, tko zna što uistinu čuči u meni, možda bih bila i glavna purgerica (i tako bezazleni post postaje pomalo heouvinast :D).

Jeste gledali film? Kako vam se čini?

3 komentara:

Unique Hrebina kaže...

ja od hororaca imam nožćne more pa sam ih prestala gledat -.- ne znam zakaj mi se to sad događa... prije sam ih obožavala a sad ih se užasavam -.-

LittleMissConfused kaže...

Ja ih zato gledam isključivo doma i u društvu :D

Dee kaže...

tak i ja, prije su mi bili omiljen žanr, a sad se bojim čak i trilera, a kamoli horora. :D :stari se:

Objavi komentar

Pokreće Blogger.