srijeda, 10. listopada 2012.

Još jedan rant o darivanju

Ako niste primjetile (a mnogo vas nije :P), prošli tjedan slavile smo dvije godine bloga i pripremile (incognito) darivanje za sve one koji će pročitati (ili barem proscrollati) cijeli post. Namjerno nismo imale objavu na fejsu jer nismo htjele da završi na Forumu pa da izbjegnemo profi igrače nagradnih igara. :D No, dobile smo kontraefekt i samo jednu prijavu na mail dok ipak nismo (djelomično) na fejsu podsjetile da se nešto događa. :D
Pristigle su još 3 priče, a evo ih sve shuffleane i anonimne:



1.
Dakle, bunch (of) srama... Ilitiga hrpa srama.  Moja najgora, najsramotnija i najneugodnija zgoda, hm, odakle da počnem?  Kraljica sam i predvodnica u sramoćenju same sebe, padanju, smotanosti i inim stvarima.

Sa 12 godina sam mislila da sam kraljica kulinarstva, pa sam, dok su starci bili na putovanju, ostala kući sa starijim bratom i sestrom. Naravno, kao najmlađa htjela sam dokazati koliko sam "odrasla", pa sam uspjela nagovoriti sestru da nam ja napravim pizzu za ručak, te da mi ona samo umiješa tijesto. Pronašla sam recept za pizzu u maminim receptima i dala se na posao...
Za dokazivanje samostalnosti sam, naravno, potjerala seku i brata van mog vidokruga, dok "specijalitet" ne bude gotov. Nekako sam uspjela na radnom stolu izravnati tijesto, staviti sve pripadajuće sastojke za pizzu (šunka, sir, umak od rajčica, gljive i origano), a kako svaka pećnica ima rešetkice za pečenje, bila sam uvjerena da se pizza peče na način da je stavim direktno na rešetke, dakle bez ikakve posude u kojoj bi se pekla... Uspjela sam nekako prenijeti pizzu do rešetki u pećnici, te je stavila da se peče na najvećoj mogućoj temperaturi. Naravno, dogodilo se neizbježno. Pizza se ispekla, ali na rešetkama su ostali samo krajevi pizze, a nadjev i ostatak tijesta je propao na dno pećnice... Sve je smrdjelo i nered je bio katastrofalan! Ne moram Vam niti govoriti koliko je smijeha na moj račun bilo i DAN DANAS ostalo zbog direktnog pečenja pizze na rešetkama pećnice... EPIC FAIL on my behalf!


2.
Krenula je priča ovako.
Sviđao mi se taj dečko, ali je imao curu.
No, meni je nekako uspijelo spetljati se s  njim.
Pricali smo,viđali se, a on je cijelo vrijeme imao djevojku.
I došli smo na ideju da bi mi tu silnu ljubav mogli nekako i zapečatiti.
Učinilo nam se da bi bilo fora da spavamo.
No, to nebi samo po sebi bilo sramotno da nas dvoje bisera nije
odlucilo spavati u graskome parku, na klupi, navecer. A nije bio baš
preveliki mrak.

A ljudi kako su prolazili vidjelu su dvoje mladih " kako se vole".
U sljedecem trenu stigla je policija. Tu sramotu vam nemoram
opisivati. Osim što nas je policija privela, što smo bili goli, i
završili na novinama, cijeli grad je znao tko smo. Zamislite sramotu
kada sam nazvala tatu da dođe po mene. A tek kada sam se slijedeci dan
vratila u školu.

Grad me još dan danas pamti po tome.

 
3.
Prvo i osnovno  - sretan vam ročkas drage buncherice! Sad prelazim na stvar... Moram priznati da sam tijekom svog, još uvijek mladog života, doživjela popriličan broj neugodnih situacija... Toliko da bih mogla imati vlastiti, ugodno popunjen zid srama :D Ali ipak, najgoru blamažu sam doživjela krajem osnovne škole kada sam se s prijateljicom šetala po gradu i po običaju pričala o dečkima... Tog je dana na repertoaru bio određeni M u kojeg sam bila luuudo zaljubljena pa sam u tih 10-ak minuta ugodne šetnje dušu ispustila pričajući o njegovim divnim okicama, savršenim zubima, kulerskom reperskom hodu, divnim i snažnim rukama... I tako sam ja mljela i mljela i u jednom trenutku zapela za kamenčić i skoro pala, kada sam se uspravila počela sam se okretati oko sebe da vidim je li me tko vidio kad ono - ON, sa ubitačno samozadovoljnim smješkom iz kojeg mi je bilo sasvim jasno da je sve, ali baš SVE čuo. Ne moram ni pričati o tome da je sutradan cijela škola znala za to i ismijavala me do bola :D
 
4.
Prva godina faksa,sve novo i nepoznato.Bilo je tu svačega, entuzijazma koji je magično nestao već sljedećeg semestra i brojnih blamaža od ulazaka u krive predavaonice,ogovaranja profesora pred njegovim asistentima u uvjerenju da su to studenti. Ali sve su to  tipične studentske zgode,a titulu najgore, najsramotnije i najneugodnije zgode ipak odnosi tipična ženska zgodna,bar je tipična kada imaš 18 godina. Da krenem, jednoga utorka dok sam stajala ispred predavaonice (da naglasim ovaj put točne) spazila sam manju glasnu grupicu studenata ispred druge predavaonice,a posebno se isticao on-visok,crnokos i plavook,ako Ian Somerhalder ima izgubljenog brata blizanca zna na čijoj adresi ga može potražiti. Svakoga utorka ista priča sjedim i potajno ga promatram, dok mi jednoga utorka nije pala na pamet "genijalna" ideja kako da privučem njegovu pažnju. Barem se meni činila genijalnom u to doba (a naglasim opet da sam imala 18 xD). I eto mene sljedeći utorak na faks tip top sređena i u  visokim potpeticama.Naravno moj plan nije razradio to da je na pokraj njihove predavaonice postojala jedna mala stepenica za koju ja nisam znala i koja nije imala nikakvu svrhu do toga dana tj do moga pada točno ispred njega. I ne nije on dotrčao da mi pomogne ustati,i ne nisu nam se pogledi susreli i nije se desila velika ljubav na prvi pogled poput one u hollywoodskim serijama. Samo je dobacio "Svake godine na faks dođu brucošice koje još ne znaju ni hodati.",nakon čega se grupica od 20ak studentata jednoglasno nasmijala. Ja sam se samo skupila i brže bolje pobjegla.Recimo samo da sam sljedećih utorka zadnja dolazila i odlazila sa predavanja.


Hvala našim dragim čitateljicama što su svoju sramotu podijelile sa nama i fino nas nasmijale <3, a svima ostalima jedan virtualni belj :P uz pouku da uvijek čitate naše cijele postove (buahaha) jer bi mogle ostati bez kolekcije za kojom je jako puno vas cmoljilo. :D

Oh well. Buncherice su odlučile da je najsramotnija, najgroznija i najzabavnija priča bila ona pod brojem 2, svaka čast. :D Za svoju sramotu nagradit ćemo je sa Essence Wild Craftom (javit ćemo se na mail), a za ostatak smo odlučile vama dati odluku. :D
Pišite u komentarima (ulogirane, molim ili nadopišite mejl da ne bude duplića) koja vam je priča (osim broja 2) naj i onu sa najviše vaših komentara ćemo nagraditi. :D

Također, s obzirom da se one divne Tonia mašna naušnice nikome nisu dovoljno svidjele da nas lajka na G+, (:azdaja:), dat ćemo ih jednoj od vas ovdje u komentarima. :P

Iako sam (smo) poprilično razočarane pustošem u mejlu, to ne znači da smo obeshrabljene toliko da i buduća darivanja ne kompliciramo maksimalno. :P


:P :D

Broj komentara: 7:

Irena Bee kaže...

Broj 1 mi djeluje najistinitije :D Ove ostale mi pare izmišljeno :D

India187 kaže...

Ja valjda svoje sramote toliko potiskujem da se naprosto nijedne ne mogu sjetit kad baš moram razmišljat o tome, i toliki sam kontrol frik da si ne dopuštam baš neke epične sramčine, inače vas čitam od prvog do zadnjeg slovca :D Meni je i prva priča odlična, pogotovo zato jer te dječje brukice prate čovjeka cijeli život u pričama mama, tata, ujaka, nona, nonića, bratića i svih starijih u krvnom srodstvu koji to ful vole prepričavat na svečanim obiteljskim ručkovima :D Ove druge pričice su mi malo previše Teen i OK! :) PS. Živile vi Bančerice nama još sto godina (barem) :)

TheChloee kaže...

1, jer sam i sama takav lumen xD

Anči kaže...

1., jer će piciku praiti do kraja života na obiteljskim okupljanjima.

Anonimno kaže...

hahahhaa
ja sam se baš nasmijala na sve, ali ova s pizzom mi je naaaj...
inače vas redovno pratim ali mi je trenutno laptop na servisu...i meni su naušnice precakane...
a što se tiče nezgoda...i da sam imala komp pri ruci slažem se gore s indiom...i ja to definitivno sve pokušavam potisnuti...
Andrea

anamy007 kaže...

ja sam htjela sudjelovat, cak sam postavlala pitanja o pravilima, al nikako se nisam mogla sjetit neceg bas sramotnog.. samo sam se prisjecala nekih padanja i takvih stvari ali na kraju krajeva to se svakom desava pa mi se nije cinilo vrijednim pisanja

Zmijica kaže...

Glasam za priču jedan.
I ne sviđaju mi se naušnice :D (kao ni WL kolekcija, uostalom) pa me pliz nemojte uključivati u nagradnjak, al mi se sviđa priča :) Baš je nekako cakana <3

Objavi komentar

Pokreće Blogger.