četvrtak, 25. listopada 2012.

Bolovanje i gledanje

Početak tjedna sam provela na bolovanju. Nakon što sam se u ponedjeljak ipak dignula iz kreveta i odvukla do posla, šef me zamolio da dovršim to što ne mogu bez mene i gubim se doma da ne zarazim cijelu firmu. OMG nekad tako volim svog šefa!


Tako sam ponedjeljak i utorak provela doma, kvocajući starcima (tj. mami) i umiljavajući se (tati) tako da dobijem sve što želim i osjećam se kao da mi je devet godina. Cijeli dane sam jela kekse, pila čajeve i juhice, čitala i na svoje veliko nezadovoljstvo prebrzo ozdravila...

Dva dana temperature i prehlade sam shvatila kao idealnu priliku za čitanje Zagorke i gledanje filmova u pauzama između kukanja :zubo:

Prvo sam pogledala komediju Neki to vole vruće koja je urnebesna. Radnja se vrti oko dva svirača, Joa i Jerrya koji budu svjedoci mafijaškog ubojstva. Kako bi se sakrili od lovaca na glave, oblače se u žene i pridružuju ženskom orkestru u kojem ukulele svira Marilyn Monroe koja za sebe kaže kako nije baš pametna. Duckface Tonyja Curtisa tijekom cijelog filma je genijalan. Btw. scenu tuluma u vlaku pamtim od kad sam bila klinka i gledala ovaj film prvi put na Crno bijelo u boji.


Drugi je Painted Veil s Edwardom Nortonom i Naomi Watts. Fotografija filma je genijalna, atmosfera i muzika također, kao i odnos između dvaju glavnih likova koji varira od ljubavi do prijezira. Norton je liječnik koji radi na proučavanju kolere, malo je njonjkav i tako to dok je Naomi bogata djevojčura koja se uda za Nortona kada joj starci jasno kažu da neće vječno sponzorirati njen život. Njih dvoje se vjenčaju, ona ga vara, a Norton pokaže da ima muda postavivši je pred ultimatum – ili neka ide k vragu ili s njim u unutrašnjost Kine među bolesne od kolere. Što je odabrala, saznajte u filmu.


Treći je Sjaj u travi (još jedan koji sam gledala kao klinka) o bogatom srednjoškolcu, siromašnoj srednjoškolki i seksualnoj represiji. Radnja je smještena u godine prije svjetske ekonomske krize (one prve) i prvi dio filma je mnogo zanimljiviji od drugog.


Četvrti film je bio Praznik u Rimu, kojeg sam gledala zilijun puta. Za one koji ne znaju: Audrey Hepburn je princeza neidentificirane zemlje i dosta joj je protokola te odlazi u noćni život Rima ni ne sluteći što je čeka.
U utorak predvečer me uhvatila želja za kolačima, pa je dragi nosio kolače do mene doma. I mislim da mu je prisjelo moje bolovanje jer se pretvaram u razmaženo derište :D To je i dalje ništa naspram onoga u što se on pretvara kad je bolestan: nervozno čudovište koje samo kuka i malo bi piškilo, a malo kakilo (kao i većina muških)

Kako vi provodite svoja bolovanja?

Broj komentara: 6:

Manon kaže...

Painted Veil sam nedavno gledala, ugodno me iznenadio film... Praznik u Rimu, jedan od meni najdražih klasika...
Inače sam jako rijetko bolesna, ali zadnji put sam bila apsolutno nesposobna uopće ustati iz kreveta, jedva sam psa pustila na wc van :-( provela sam dan na relaciji krevet/wc i blejala u tv... užas.

Doriana Gray kaže...

Sva sreća, ovo je bila samo prehlada pa sam zapravo mogla sve osim pričati, a i brzo sam se umarala, pa mi je ovo super sjelo :)

Barbara kaže...

izbor filmova je sjajan. painted veil mi već danima stoji skinut na laptopu al nikako da se natjeram pogledat ga.

doriana gray kaže...

Barbara, pogledaj ga!

dostoievskaia kaže...

Mama i ja smo toliko plakale na Painted Veil da su muskarci u kuci pomislili da se nesto dogodilo. Edward Norton u srcu <3

doriana gray kaže...

dostoievskaia, oš mi bit cura :) ozbiljno? :D

Objavi komentar

Pokreće Blogger.