Tako sam ponedjeljak i utorak provela doma, kvocajući starcima (tj. mami) i umiljavajući se (tati) tako da dobijem sve što želim i osjećam se kao da mi je devet godina. Cijeli dane sam jela kekse, pila čajeve i juhice, čitala i na svoje veliko nezadovoljstvo prebrzo ozdravila...
Dva dana temperature i prehlade sam shvatila kao idealnu priliku za čitanje Zagorke i gledanje filmova u pauzama između kukanja :zubo:
Prvo sam pogledala komediju Neki to vole vruće koja je urnebesna. Radnja se vrti oko dva svirača, Joa i Jerrya koji budu svjedoci mafijaškog ubojstva. Kako bi se sakrili od lovaca na glave, oblače se u žene i pridružuju ženskom orkestru u kojem ukulele svira Marilyn Monroe koja za sebe kaže kako nije baš pametna. Duckface Tonyja Curtisa tijekom cijelog filma je genijalan. Btw. scenu tuluma u vlaku pamtim od kad sam bila klinka i gledala ovaj film prvi put na Crno bijelo u boji.
Drugi je Painted Veil s Edwardom Nortonom i Naomi Watts. Fotografija filma je genijalna, atmosfera i muzika također, kao i odnos između dvaju glavnih likova koji varira od ljubavi do prijezira. Norton je liječnik koji radi na proučavanju kolere, malo je njonjkav i tako to dok je Naomi bogata djevojčura koja se uda za Nortona kada joj starci jasno kažu da neće vječno sponzorirati njen život. Njih dvoje se vjenčaju, ona ga vara, a Norton pokaže da ima muda postavivši je pred ultimatum – ili neka ide k vragu ili s njim u unutrašnjost Kine među bolesne od kolere. Što je odabrala, saznajte u filmu.
Treći je Sjaj u travi (još jedan koji sam gledala kao klinka) o bogatom srednjoškolcu, siromašnoj srednjoškolki i seksualnoj represiji. Radnja je smještena u godine prije svjetske ekonomske krize (one prve) i prvi dio filma je mnogo zanimljiviji od drugog.
Četvrti film je bio Praznik u Rimu, kojeg sam gledala zilijun puta. Za one koji ne znaju: Audrey Hepburn je princeza neidentificirane zemlje i dosta joj je protokola te odlazi u noćni život Rima ni ne sluteći što je čeka.
U utorak predvečer me uhvatila želja za kolačima, pa je dragi nosio kolače do mene doma. I mislim da mu je prisjelo moje bolovanje jer se pretvaram u razmaženo derište :D To je i dalje ništa naspram onoga u što se on pretvara kad je bolestan: nervozno čudovište koje samo kuka i malo bi piškilo, a malo kakilo (kao i većina muških)
Kako vi provodite svoja bolovanja?
Broj komentara: 6:
Painted Veil sam nedavno gledala, ugodno me iznenadio film... Praznik u Rimu, jedan od meni najdražih klasika...
Inače sam jako rijetko bolesna, ali zadnji put sam bila apsolutno nesposobna uopće ustati iz kreveta, jedva sam psa pustila na wc van :-( provela sam dan na relaciji krevet/wc i blejala u tv... užas.
Sva sreća, ovo je bila samo prehlada pa sam zapravo mogla sve osim pričati, a i brzo sam se umarala, pa mi je ovo super sjelo :)
izbor filmova je sjajan. painted veil mi već danima stoji skinut na laptopu al nikako da se natjeram pogledat ga.
Barbara, pogledaj ga!
Mama i ja smo toliko plakale na Painted Veil da su muskarci u kuci pomislili da se nesto dogodilo. Edward Norton u srcu <3
dostoievskaia, oš mi bit cura :) ozbiljno? :D
Objavi komentar