četvrtak, 6. rujna 2012.

Bivše ljubavi i stvari koje ostaju

Buncherice, prije svega Chmi, je ovog vikenda ulovila nesnosna želja da pospreme svoje životne prostore. Moj je u trenutnoj fazi šarmantne pretrpanosti koja bi se svakog trena mogla pretvoriti u „opasnu po život“ pretrpanost, ali eto, nekako živim u svom kaosu i nije mi loše.

I tako, čitajući o Chmijinim poduhvatima na Skypeu, počelo me kopkati ono što već neko vrijeme poput malog čudovišta čuči na rubu mozga i povremeno me jede. Na vrhu mog trokrilnog ormara se nalazi kutija. Velika, od lijekova, pokupljena iz lokalne poljoprivredne apoteke. Zauzima dragocjeni prostor za spremanje odjeće, a u nju nisam provirila već godinama, jer ne znam što da učinim s tim stvarima. To su moje uspomene iz prošlih veza.


Kad sam tek prohodala sa sadašnjim, gledali smo epizodu Raymonda u kojoj se Ray i Debra svađaju oko upravo takvih kutija. Dragi me pitao imam li i ja svoju kutiju, a poučena iskustvom, iz How I Met Your Mother, odmah sam priznala da ne samo da imam kutiju, nego i dosta stvari mojih bivših leži razasuto uokolo. Pitala sam ga želi li da se riješim tih stvari, ali rekao je da nije problem te je sva priča završila na tome.

A zapravo sam željela da kaže da ih bacim, jer ja sama ne znam što ću s njima. I tako sam u nedjelju izvukla famoznu kutiju i u njoj našla štošta. Najviše stvari koje su nekada imale neko značenje, a koje danas nisu čak ni sakupljači prašine, nego smeće koje smeta.

Naime, u mojoj sobi se uistinu nalazi nekoliko poklona od bivših, ali to su stvari koje sam sama birala i koje na neki način više vežem uz sebe, nego uz njih. U kutiji je sve ostalo. Ručno izrađene majice. Mixed tapeovi i CD-i koji su na neki nevjerojatan način završili u mom autu. Slomljeno prstenje. Crteži. Pisma. Plišane igračke. Majice s kapuljačom. Neke bokserice, tko zna otkud. Pepeljare. Metalne kutije. Fulani parfemi. Dva para naušnica koje su mi prekrasne, ali koje me podsjećaju na jednu od najvećih pogrešaka mog života. Ne nosim ih, ali stoje tamo i čekaju da ih poklonim, ali ih zapravo čuvam kao opomenu.

I dok sam tako sjedila, gledajući u sve te tričarije, pitala sam se koliko mi je uistinu stalo do tih stvari i je li vrijeme da se napokon oprostim od  njih?

Na kraju sam bacila pune dvije vreće školjki, omota od žvaka, kino ulaznica, kojekakvih gluposti koje sam čuvala. Ostala sam s dvije kuverte ljubavnih pisama i jednom kutijom nekakvih tričarija koje teško mogu preživjeti iduće čišćenje. Majice i plišanci će završiti pored kontejnera, a pisma u drugoj, mnogo manjoj kutiji. Spala knjiga na dva lista, reklo bi se. Baš kao što su spale i te veze, pa im je došao kraj...

Sadržaj svoje kutije nisam slikala iz poštovanja prema osobama koje sam nekada voljela, nadam se da razumijete.

Ono što me zanima je čuvate li vi stvari od bivših ljubavi i što radite s njima nakon nekog vremena?

by Doriana

Foto: Eugenio Recuenco


Broj komentara: 15:

Petra Josipa kaže...

Imam i ja takvih sitnica po sobi. Ne znam zašto čini to sebi i ostavljam ih da leže uokolo, jer bilo bi puno zdravije jednostavno ih pobacati ili podijeliti dalje... :/

Little Happy Heaven kaže...

ja sam s deckom 4 godine u vezi i pred jedno godinu i pol sam napravila čistku. sve pobacala. ali imam puno stvari od nekih prijatelja s kojima nisam toliko u kontaktu. te stvari cuvam i ne mogu ih se rijesiti. stoje u 2 kutije ispod kreveta, svako malo ih izvadim, pogledam, pobrisem prasinu, dobro nasmijem i vratim nazad :) (Niki)

Chuch kaže...

Moji momci nikada nisu bili posebno darezljivi :P tako da i nemam puno stvari od njih a i to su uglavnom , kako ti kazes "stvari koje sam sama birala i koje na neki način više vežem uz sebe, nego uz njih". Raznorazne uspomene na izlaske (mala pakovanja secera iz kafica, ulaznice i tako to) sam skupljala, ali sam u jednoj cistki shvatila da nemam pojma od kad je sta i zasto je to bitno :D pa sam sve pobacala xD
Jedino sto cuvam i sto cu uvek cuvati su sveske u koje sam prepisala sve poruke koje sam dobila od jedinog koji je bio bitan :emo:

Doriana Gray kaže...

Petra Josipa, nakon nekog vremena se skupi toliko toga da zbilja zagušuje rpostor i samo smeta...

Little Happy Heaven, prijatelji su mi uvijek nekako u drugoj kategoriji. Dokaz za to je ogromna plastična tratinčica koju mi je poklonila frendica, cvijet je grozan, ali ona je divna.

Chuch, emo je cool.

kaže...

Ja čuvam od poklona, čestitki, do sitnih uspomena koje me vežu za bivše. Još uvijek nisam imala toliki nagon za bacanjem tih stvari i nadam se da neću jer mi je nekako drago čuvati dio svog vremena i moći nekada nekome pokazati sve te sitnice koje se vežu za pojedine osobe i događaje u mom životu (iako je to generalno veoma intiman čin). I još sam vezana za dnevnike koje sam pisala od drugog osnovne i naočito mi je žao jednog kojeg je mama zapalila ("zabranjena ljubav" u pitanju).

Doriana Gray kaže...

Dž, ja isto imam dnevnike negdje zbuksane. Moje mama nije palila, ali ih je brat redovito krao. čitao i zezao zbog mojih "dubokoumnih ideja" :P

dee kaže...

sve čuvam (:D), ali inspirirana sam i sa Do i sa Čmi i (skoro) sve će letit u smeće. :D

(a kasnije ću plakati za tim :D)

Doriana Gray kaže...

dee, bacaj to i ne osvrći se :D

dee kaže...

sir yes sir! :D

Unique Hrebina kaže...

i ja čuvam sve i svašta.. hrčak u duši...
A stvari od bivših imam tonu... imam ne jednu već tri kutije od martensica i jednu od kazića punu raznih uspomena (aj ima tu i stvari koje su nevezane za dečke) ali činjenica je da toga ima more. imam isto kao i ti stvari koje koristim poput laptopa, naočala, kuhinjskog pribora koji su bili pokloni od bivšeg i tih ću se teška srca odreć... iako mom sadašnjem dečku to smeta -.-

anamy007 kaže...

Ima stvari koje koristim, npr torba i pilates lopta su darovi od bivseg,najduze i tako rec najozbiljnije nekadasnje veze ali nakit koji mi je on poklonio i srceka i cvijece i takve stvari sam ipak spremila u kutiju... i u toj su kutiji i pokloni ostalih bivsih. Po meni neka ih, nema ih previse ne zauzimaju puno prostora, za 30ak godina ce mi vjerojatno bit drago prisjetiti se nekih stvari iz mladosti :D mada sto jest jest smijesno mi je kad njega sretnem s novom curom a nosi odjecu koju sam mu ja kupila ili odabrala :D eh da imam jedan brod od kamena koji mi je napravio drugi bivsi al jos dok smo bili samo prijatelji pa racunam da je u redu da stoji na pocasnom mjestu gdje je uvijek stajao...

petra kaže...

Teško išta bacam, ma koliko bilo nepotrebno, ali većinu stvari od lažljivog bivšeg kretena sam s guštom pokidala, porazbijala i bacila. Ostalo je samo par pisama, 1 majica i par igracaka. Majica i pisma bi mogli isto letjeti u kantu, ali kako su spremljeni na mjesto koje rijetko kad otvaram nekako uvijek zaboravim da stvarno postoje. Igracke pak ne dam nikome jer ih dozivljavam kao svoje. U biti jedino dobro iz te veze su one, kako one koje mi je kupio, tako i one njegove koje mu nikad nisam vratila, a duboko sam uvjerena da im je bolje sa mnom nego s lažljivim đubretom :D

Anonimno kaže...

ja nemam bivše :o :hajskulsvitharts:

hejterica

splattergirl kaže...

nista, bacim cim veze zavrse, eventualno poklonim nekom i sl

Lana Č kaže...

Imala sam malu kutijicu s isto takvim bezveznim pizdarijama, nisam ju uopće otvarala do godinu dana nakon završetka te (iscrpljujuće veze). Kad sam ju otvorila, bilo mi je žao sve baciti, pa sam opet to sve pospremila u neki mračni kutak. Kad sam shvatila da sam konačno raskrstila s tom osobom bacila sam i kutiju. Sačuvala sam samo jedan prejebeni prsten. E da, sačuvala sam jedino bilježnicu/dnevnik o toj vezi da me podsjeti da sam bila šupendara teže kategorije :D Tek tolko da ne zaboravim i ne ponovim nešto slično, jelte :)

Poklone uglavnom čuvam, jer se radi ili o nekim svijećama ili drvenim čudima koja mi lijepo izgledaju u sobi :)

Objavi komentar

Pokreće Blogger.