srijeda, 2. svibnja 2012.

Roadtrip - Sarajevo

Kupila sam preko www.kupime.hr dva noćenja za dvije osobe u hotelu Telal. Darling i ja smo se zaputili prema Sarajevu oko 8 ujutro. Dva puta smo se vraćali, prvo po moju jaknu, a onda po sendviče koje sam ostavila pred kućnim vratima dok sam ih zaključavala. Na svu sreću debela beštija nije skužila da se radi o hrani pa su nas dočekali čitavi.

Nakon što smo utvrdili da smo sada zaista sve ponijeli, krenuli smo preko Kostajnice na Dvor pa na Novi do Banja Luke. Naravno, dan se nastavio u istom fazonu pa nam je policajka mahnula lizalicom na izlasku iz sela Zamlača i opalila nam upozorenje zbog prebrze vožnje. U bubi. Sad sam godinu dana na kušnji i visi mi kazna od 500kn nad glavom.

Na granici smo malo čekali, pojeli sendvič, natankali auto u Novom i zapalili dalje. 

Inače imam običaj čitati kartu, no ovaj put je nikako nisam mogla pronaći u autu pa sam se oslanjala na GPS. Moj dragi Garmin ima svoje mušice i počesto zabrije, ali sam se nekako nadala da ovaj put neće. Naravno da nam je nakon Banja Luke predložio skretanje desno prema Kneževom (ski centar - to sam tek poslije skužila). Cesta se penjala u planinu i bivala sve užom dok nam na kraju nije predložio skretanje na šumski put - tu me već malo oprala panika pa smo nastavili asfaltiranom cestom i napokon nabasali na tračak civilizacije. Usred te prirodne idile prdnuli su mi zvučnici pa smo ostatak putovanja proveli u tišini. Nakon što se zaredalo par sela;


Naišli smo na novonapravljeni restoran uz rijeku Ugar, s terase puca predivan pogled na okolne planine i kanjon rijeke:



Nakon okrijepe i najodvratnije kave ikad, nastavili smo dalje niz planinu (tu su mi već kočnice počele plakati i još uvijek plaču kad ih stisnem, valjda im se disk pomaknuo).


Trenutno imaju radove uz cestu, obnavljaju korito rijeke.


Sasvim je normalan prizor da se voda koja prodire kroz stijene slijeva niz cestu.


Nakon što smo napokon izašli na magistralu kod Travnika, pao nam je kamen sa srca i veselo smo nastavili prema Sarajevu. Nekoliko desetaka kilometara pred Sarajevom rade autoput pa je protok vozila sporiji i bila je omanja gužva iz suprotnog smjera. Zadnjih nekoliko kilometara smo se vozili po novom autoputu što je bila prava uživancija nakon drndanja uzbrdo-nizbrdo i makadama. Cestarina je 2 marke ako se dobro sjećam.


Miljacka nas je dočekala u centru i vozili smo neko vrijeme uz nju do našeg hotela koji se smjestio 200tinjak metara od same Baščaršije.

Garmin nas je ovaj put poslužio i odveo nas točno pred hotel kroz splet ulica i uličica. Sam hotel je bio kao što je i opisan u ponudi na kupime.hr.

Iznenadila nas je nesposobnost hotelskog osoblja, čuli smo se preko maila i rezervirala sam jednu dvokrevetnu sobu, a dočekale su nas dvije jednokrevetne! Mogu samo reći da smo još i dobro prošli jer je pokraj nas bio neki par iz Srbije kojima su rekli da nema potrebe da rezerviraju išta preko telefona, a sad kad su došli nenajavljeni nisu ih imali gdje smjestiti.

Kako sam inače fina i pristojna, ponudila sam im da uzmu jednu našu jednokrevetnu sobu i zatražila da nama u našu donesu pomoćni krevet. Nažalost, taj moj prijedlog nije mogao proći jer ta druga soba jednostavno nije imala prostora za drugi krevet pa su paru pronašli smještaj za prvu noć u susjednom hotelu, što se dalje s njima događalo - pojma nemam.

Uglavnom, evo sobe. Sva sreća što nam nije trebala za ništa drugo osim spavanja i tuširanja.


A ovako je izgledala kad su dovukli "pomoćni krevet".


I sam pogled je bio skroz atraktivan.


No nas to nije previše zamaralo pa smo u dobrom raspoloženju otišli do Baščaršije na večeru. Naravno da smo morali otići na ćevape kod Želje. Neki mi kažu da je Specijal bolji, morat ću sljedeći put tamo otići.


Nakon toga smo se spustili do "bečkog" dijela centra, do slastičarne Vatra i tamo stukli po dvije kugle sladoleda s pogledom na sarajevsku špicu.


Puna želudca i teških nogu smo se odgegali do Ribice i tamo popili mineralnu za bolju probavu.


Drugo jutro smo otišli u čaršiju na čaj u Morića Han. To je mjesto nekada davno služilo za odmor karavanama, sada se tu kriju kafić, restoran, hotel i nekoliko trgovina istočnjačkih proizvoda.

Ovako izgleda sam ulaz:


Kafić, u pozadini su trgovine.


Trgovina je pretrpana ćilimima, jastucima, odjećom za trbušni ples, torbama... a sve je to tako divno šareno (ja inače mrzim boje) da daje poseban štih cjelokupnom dojmu tog prostora.


Ja sam se odvažila na turski čaj i mogu vam reći da nisam fulala. Zaista ima poseban okus, a i gušt ga je piti iz ove posudice.


 Onda smo se opet malo prošetali čaršijom, otišli smo do Begove džamije gdje sam ugledala jedinu mačku u Sarajevu do tad (inače su ulice pune pasa lutalica koji mi se čine dosta uhranjeni s obzirom na njihov status). Kmicek je bio voljan za suradnju pa sam ga malo ugnjavila.


Begova džamija:


Katedrala Srca Isusova (od jednog prijašnjeg izleta u Sarajevo, ovaj put nas je vrijeme baš poslužilo):


Nakon šetnje po centru otišli smo do darlingovog rođaka koji u Sarajevu živi od 1958. Imali smo otprilike adresu, ali nam je striček rekao da dođemo u kvart i pitamo bilo koga za njega jer ga svi znaju. I bi tako, došli smo do Željezničarevog stadiona i u pekari pitali za bricu Isu, na što nam je lik pokazao kuda trebamo ići i rekao da ga pozdravimo. Fakat ga svi znaju.


A onda sam i skontala zašto. Čovjek šiša sve poznate sarajevske fudbalere. Cijeli Željezničar mu dolazi u radnju samo da čuju što trener o njima priča. Čak je s Ivicom Osimom dobar od mladih dana pa mu eto on šalje pribor za radnju sa svojih putovanja po svijetu. Uglavnom, vrlo živopisan čovjek pravog sarajevskog duha.

Nakon ispijene kave i čašice razgvora, poveo nas je na Vrelo Bosne.


Vrelo Bosne je predivno uređeno, 10 minuta vožnje je od centra, smješteno podno Igmana, mirno i spokojno mjesto savršeno za bijeg od vreve grada (iako i ovdje ima hrpa ljudi).



Iz ovog mjesta izvire rijeka Bosna:






Nakon Vrela Bosne, vratili smo se u grad, gladni i žedni pa su opet pali ćevapi - ovaj put u Mrkvi, a onda smo se odšetali do Sarajevske pivare da utažimo žeđ.


Crkva svetog Ante:
 

A preko puta crkve je tvornica piva i restoran:


Unutrašnjost restorana je fenomenalno uređena, iako je prostor ogroman, svi su stolovi bili zauzeti.


Naručili smo po pola litre piva, darling svijetlo, ja crno.



Na povratku u hotel malo smo se zadržali uz Miljacku, a onda umorni od hodanja otplazili do hotela na počinak.


Ujutro smo priupitali na recepciji koji je put prema Hrvatskoj najmanje brdovit, no nažalost nam nisu znali reći pa smo opet svoje povjerenje uložili u Garmina koji nas je uspio izvesti opskurnim putevima van Sarajeva i kroz bosanska sela sve do magistrale u Travniku. Kad smo se napokon dokopali magistrale, spremili smo Garmina u torbu i dalje se držali signalizacije na cesti (koja je začuđujuće dobra). I na magistrali su radovi u tijeku pa smo vozili malo sporije no što bi inače.

Provezli smo se kanjonom Vrbasa i uživali u prirodnim ljepotama, stali smo na kavu u motelu uz samu obalu i potom zapalili kući.


Na samoj granici sam se preznojila dobrano jer su čovjeku ispred otvarali kofere. Da su moj otvorili mislim da bih umrla od srama, samo sam sve zgužvano i sfrkano zgurala unutra sa smrdljivim čarapama na samom vrhu. No, na svu sreću, teta carinica nam se samo nasmiješila, pohvalila magnetiće po autu i pustila nas u Hrvatsku.

Vozila sam ko penzić do kuće. I tako ću voziti sljedećih godinu dana. Oooooooo životeeeeee.






Broj komentara: 16:

anonimna kupoholičarka kaže...

odličan putopis..nasmejala sam se i dobila neverovatnu želju da posetim Sarajevo.. ;)

Voodoo Blonde kaže...

Chmi, ovo si ti na slikama? disi :D zgodna si.
hahhahha kak se odvalim svaki put kad vidim ovo auto, koja genijalnost xD
super su slike i post i ja bih u Sarajevo blah :(

Irena Bee kaže...

Šal ti je prekrasan! Ti si prekrasna, al sorry, one ćevape ništa ne može nadmašit :D

A.. kaže...

hahah žuti autić ti je predobar :D
i pohvaljujem putopis :D

Koa kaže...

Auto = oduševljenje!! Ukrao je spotlight, definitivno!

My Perfect Lounge kaže...

Divnog li pogleda iz sobe :)))))))

Maja kaže...

stvarno je divan pogled iz sobe, hihihiih :))
Bila sam u Sarajevu 2010 na 2011 na doceku nove god, sve skupa 5 dana. Bilo mi je predivno, vrlo lako se covijek zaljubi u taj divan grad :))
http://makeupmaja.blogspot.com/

Biberlee kaže...

Buba je krasna! Idući put otiđite i na pitu u Bosnu (odmah iza Sebilja, prema Miljacki), i u kafić Sovu umjesto u Ribicu.
Čudi me da niste išli na Brod, preko Zenice (mogli ste i do mene svratiti!) i Doboja, put jest manje atraktivan ali je bolji.

Lendoxia kaže...

zao mi je za kaznu bas te bezveze strefilo. buba mi je zakon, a ovo na vrelu bosne stvarno idilicno izgleda

Anonimno kaže...

ajme, autek je difan :pljes!!!:

i moj roadtrip u SA je slično izgledao, doduše, nisam bila zaustavljena by murja, al su me na carini pola sata maltretirali, pumpali mi gorivo (valjda su mislili da vozim na turski čaj!?) itd.

ugl, uživancija!

hejterica

Little Happy Heaven kaže...

Odlican post. sad mi je jos vise zao sta mi je propao put da idem tour de bosna :(

niki

anamy007 kaže...

Draga moja samo jedan prijedlog za iduci put kad narucivala cevape u Zelje ( ili bilo gdje drugo u Bosni) s ekstra lukom kajmakom i kefir.... a sto se slatkisa tice slasticarna Ramiz (preko puta poznatije Slatko ćoše) ma i za tzo mozes pitat svak ce te uputit je najbolja...

Inace sam Sarajka koja ga je napustila radi jebenog rata i nikad se nismo vratili zivjet tamo.. sad sam u Mostaru, ali obozavam svoj grad i drago mi je da se i drugima svidja :D

chmi kaže...

Fala žene :)

Biberu, zapisano i u 6. mjesecu posjećujem te lokacije :) Što se tiče odabira puta, da vozim neki noviji auto vjerojatno bih išla na Brod, ali kako mi auto ne može povući više od 120 nema mi smisla plaziti po autoputu :D

anamy007, naručila i kajmak naravno, a budem i kefir kad kažeš da valja; Ramiz zapisan, javim dojmove :D

Tamara_a kaže...

Sjajan putopis xD buba je savršeeenaaa ♥

Biberlee kaže...

Baš te briga što ne može povući, ti svoj tempo, put ti je lakši nego po brdima. Inače od BL do Travnika možeš i preko Vlašića, to je tek sightseeing, ali opet uzbrdo-nizbrdo.

chmi kaže...

Da, išli smo preko Vlašića, sad vidim da se Kneževo nekad zvalo Skender Vakuf

Objavi komentar

Pokreće Blogger.