petak, 13. siječnja 2012.

Stiže li nam ćelava Barbie?


Yap, postoji velika šansa da Barbika kakvu smo znale, s dugom plavom kosom, ode u zaborav! Neće doslovno otići u zaborav, ali je velika šansa da uđe u redovnu ponudu.

Zašto? Razlog tome je dirljiva priča o maloj Genesis, četverogodišnjakinji koja je oboljela od raka i uslijed kemoterapije izgubila kosu. Roditeljima je rekla da se ne osjeća kao princeza, a oni su kontaktirali izvršnog direktora Matella i svog bliskog prijatelja te ga zamolili za samo jednu ćelavu lutku.

Mattel je pristao i tako je svjetlo dana ugledala prva Beautiful and Bald Barbie. Ćelava dama sada već ima preko 83 000 lajkova na fejsu i velika je šansa da doživi brojniju seriju kako bi oboljele djevojčice diljem svijeta mogle imati princezu koja im je nalik.



Pišem ovo jer volim Barbike i mislim kako su jedna od najboljih igračaka na svijetu. Uvijek buljim u njih na policama, a iako ih rijetko kupujem (ipak imam 25 godina), a za diplomu sam dobila dugo željenu Barbie pilotkinju... da... dobila sam Barbiku. :D

Ono što me fascinira je da ljudi i dalje spominju Barbiku kao loš uzor. Kako jedna lutka, tih 30 cm plastike i gume može ugrožavati ičije zdravlje? Kažu kako predstavlja nerealan standard kojem djevojčice teže. Kad sam ja odrastala, meni niti jedna Barbika nije bila uzor u smislu da moram biti visoka, vitka i plava. Istina, bilo mi je žao što nemam više crnokosih i smeđokosih Barbika, ali nikada mi nije palo na pamet da zbog toga obojam kosu u plavo. I to u dobi od šest godina.



Zašto? Pa vjerojatno zato jer oko mene nisu bile žene koje su tako izgledale? Moje susjede, učiteljice, moja mama i mame mojih prijateljica nisu izgledale poput Barbika. Reći da Barbike utječu na dječju percepciju žene je isto kao reći da Transformeri utječu na percepciju auta. Da, svaki klinac misli da bi bilo cool da mu se auto pretvori u robota, i svaka djevojčica misli da je super imati hrpetinu odjeće, ružičasti dom i biti veterinarka, ali oboma je jasno da su auti hrpa metala, da kuće dolaze u svim bojama i da za veterinara moraš završiti tamo neki fakultet.


Biti veterinarka... upravo je to ono što me fascinira kod Barbika. Već 1965. Barbika je bila astronautkinja, zatim paleontologinja, prošle godine je postala arhitektica, a navodno se planira i Barbie programerka. Barbie je jedna od rijetkih igračaka namijenjenih za djevojčice koja obuhvaća toliki spektar različitosti. Upravo zato mi nije jasno kako netko može, ne gledajući vlastito ponašanje, kriviti Barbiku za apsolutno sve što kreme po zlu kada su poremećaji u prehrani u pitanju. Sve me to pomalo podsjeća na slučaj iz South Parka "Blame Canada!", jer kada sami ne možete priznati kiks, lakše ga je nekoga prenijeti na nekoga drugoga. Da, da je stvarna žena Barbie ne bi imala menstruaciju, ne bi mogla roditi, slomila bi se u struku i što sve ne. Ali majka koja ne jede uoči prijateljičine svadbe kako bi bila mršava, koja se ne bavi vježbanjem nego tupi o dijetama i to svake sezone o nekoj drugoj također nije dobar uzor. Barbie nije stvarna žena i u ovom izdanju ne bi mogla postojati u RL. Ali u crtićima svakodnevno gledamo medvjede koji govore i mačke koje spašavaju svijet, a djeca (doduše ekstremni slučajevi) i dalje zlostavljaju životinje iz ulice. Tko li je kriv za to? Kanada, Cartoon Network ili Barbika?

by Doriana Gray

Foro: Facebook, Barbie Collector

1 komentar:

nail crazy kaže...

veliki plus za ćelavu barbie, ta mi je cool :-D
i kako igračke ne utjeću na nas - upravo zbog bumblebee-ja ja nećem ni jedan drugi auto, nitko nije kao on... ili on ili ni jedan drugi :-p
p.s. sjećate se alfa? jedna je moja frendica prijetila da će pobjeć od kuće ako joj starci ne nabave jednog - živog, naravno ;-)
a rođak mi je jednom uhvatio klince kako tuku mačku ciglom po glavi, kažu da su čekali kad će počet zvjezdice izlazit :-(

Objavi komentar

Pokreće Blogger.