četvrtak, 29. prosinca 2011.

Strip naš svagdašnji

Odrasla sam na stripovima. Otac mi je bio strip manijak i strastveni kolekcionar. Na tavanu smo imali kutije i kutije prepune tog čitkog blaga i najdraži trenutci iz djetinjstva su mi vezani uz rovanje po kutijama i pobožno čitanje njihovog sadržaja u polumraku našeg tavana. Nažalost, tih stripova više nema, u lokalnoj knjižnici je ponuda nikakva a na kioscima se rijetko što nađe. Ni trenutno dostupni stripovi mi više nemaju istu draž kao nekada. Promijenili su se i autori što se jako odrazilo na njihovoj kvaliteti. Na primjer, Alana Forda jednostavno ne mogu više čitati, crtež je preloš a dijalozi nisu više na toj razini.

Hrpu povijesnih činjenica (iskrivljenih, doduše :D) znam iz priča Broja 1. Interes za srednji vijek mogu zahvaliti Princu Valiantu. Nordijsku mitologiju mi je približio Thor. Naseljavanje Amerike i borbu za neovisnost sam prošla uz Zagora, Bleka Stenu i Buddya Longwaya...

Radim u školi i primjetila sam da je strip kultura u Hrvata na jako niskim granama, djeca nisu zainteresirana ili jednostavno nisu upoznata s tim medijom. Žalosno, jer koliko god strip djelovao neozbiljno, on može biti jako dobar temelj za definiranje afiniteta djeteta u daljnjem životu.

Stripovi koji su obilježili moje djetinjstvo:


Alan Ford




Princ Valiant




Thor




Conan



Blek Stena (ili Veliki Blek)



Zagor



Nezaobilazna Stripoteka <3



Jeremiah



Dylan Dog




Buddy Longway


I nešto noviji stripovi koje uvijek volim iznova prelistati:

Ponos Vragova





Bone



Zapravo, mogla bih u nedogled nabrajati stripove, ali eto, ovi su mi prvi pali na pamet.

Čitate li vi stripove? Imate li najdraže kvotove?

(Poput: Hiljadu mu doboša Darkvuda ili Tko izgubi dobitak, dobije gubitak :D).

Broj komentara: 10:

Doriana Gray kaže...

Dylan Dog <3

Anna kaže...

Isuse, Alan Ford. Imam ogromnu kutiju do vrha punu negdje u nekom ormaru. I uvijek se izjedam što sam to prestala čitati, a nemam pojma ni zašto... Grunfov izum bombe bumeranga mi je i dalje highlight. I Ministarstvo istraživanja ruda i gubljenja vremena <3

ivuschka kaže...

chmi, ajmo radionica stripova u školi. u slobodno vrijeme naravno :D

chmi kaže...

Naravno da će biti u slobodno vrijeme i free of charge :D

snjeguljica kaže...

ahh alan ford.. najdraži tata moj mi je ostavio svoju kolekciju iz zlatnog doba tog stripa i jako sam ponosna na sebe što to imam doma.. makar su u stanju i čuvam ih na način da nijedan pravi američki comic geek nebi riječ progovorio samnom.
ko klinci smo čitali i zagora i blek stenu, martin misterija.. taličnog toma!! jel netko čitao taličnog toma?? to je inače lucky luke po ondašnjem (srpskom zapravo lol).. asterixa isto... u novinama hogara, charlie browna, garfilda... ostale i nisam baš toliko, ja barem, a tek sam kasnije otkrila dilan doga i onda sam ga neko vrijeme kupovala od stričeka ispred glavnog kolodvora redovito.. dok ih nisu potjerali :(
bilo je još nekih stripova ali neznam sad baš.. tata nas je naučio čitat stripove.
pa smo imali negdje i one domaće, crni mačak i sve ostalo.

ja vas inače jako jako jako volim zbog ovakvih članaka. a imate ih počesto. hihih. <3

chmi kaže...

Snjeguljice, hvala na pohvalama :)
Talični Tom, Asterix, Hogar, Garfield.... <3 bilo je toga hrpa, nisam se svih ni sjetila :D Crni Mačak od Maurovića <3

Anonimno kaže...

Dylan Dog <3<3
Čitam i skupljam taj strip već 18 godina (da, ja sam stara baba ;) :(). Uz njega mi je ljubav i Dampyr, ali Dylan ipak ostaje broj 1.

Anonimno kaže...

Strip je na Balkanu nažalost shvaćen jako jako olako i neozbiljno, kao medij namijenjen na prvom mjestu djeci, eventualno geeky tinejđerima, a onda pošemerenim infantilnim dvajstnešto godišnjacima :(

Odrasla jesam na Alan Fordu, Dylan Dogu, Martinu Mysteriu (kako ovo pobogu deklarirat :P), Durici, Borovnici i Zlatki, ali vani je toliki svijet svakakvih stripova, pri tome ne mislim vani - vani nego tu, pred našim nosevima... Dovoljno je pogledat radove Kordeja, Žeželja, Lavriča, da skužiš da nije to baš sve tako djetinjasto naivno te da se i stripovskim jezikom mogu mnoge duboke poante prenijeti.

Žalosno je što u nas postoji tek šačica zanesenjaka koji će kupiti neku genijalnost poput Ljubav i Raketa ili Svagdanja borba, al' će se zato Marvelovi shitty superjunaci smatrati vrhuncem stripa i na koncu u glavama većine postati i ekvivalent tome mediju... Što je jako nepravedno. Gubitkom Stripoteke ostali smo bez doticaja sa jako bitnim izvorom informacija, jer gdje bi drugdje se upoznao sa Corto Malteseom, Torpedom, Mort Cinderom, Modesty, pa i Hogarom, Billy the Pljucom, redovom Bilijem, štatijaznam sve ne kojim ludim likovima, koji nisu samo super heroji poput Marvelovih izdanja, koji nisu svi uniformno jednako nacrtani, već se da razabrati i neki autorski pečat... Dovraga i bestraga, svatko može prepoznati rad Manare jednom kad ga vidi, kao i Aragonesa ili Bernetta, al' se zato mala vojska umjetnika trenira i zatire se njihov izraz e da bi svi crtali iste superujnake... i onda mi netko dođe i kaže vidi kako dobar crtež u Spidermanu :( u čem se ogledava jedan užasno duboka praznina u poznavanju i/ili zainteresiranosti za umjetnost kao takvu. Tko je tome krivac, ne bi znala, ali da počinje sa obrazovanjem, pa ne bi se čudila :( Da se djeci u školi gura u ruke Calvin and Hobbes, u čijim se crticama krije više mudrosti i ljubavi prema čovjeku nego u svim satovima vjeronauka ili etike svijet bi bio barem malo bolje mjesto :)

Durica kaže...

Dylan Dog, Alan Ford i Durica <3 Pročitala sam i hrpu MM stripova. <3 Žao mi je što ih nisam skupljala. ;(

chmi kaže...

Anon, u potpunosti se slažem s tobom, jako si to lijepo sročila. Inače redovito dijelim Calvina and Hobbesa i Garfielda djeci, isprintam doma i stavim na pano ili njima u ruke; nažalost, nema neke reakcije :( Osim toga, meni nitko u školi nije gurao stripove u ruke, a vjerujem ni tebi. Mi smo dio posljednje generacije čitača stripova nažalost. Danas djecu interesiraju neke druge stvari.

Objavi komentar

Pokreće Blogger.