ponedjeljak, 11. listopada 2010.

Kakav divan dan...

Ako išta volim to su sunčani jesenski i zimski dani. Jedan od razloga zašto volim hladna godišnja doba su čizme do koljena iz kojih se ne vadim dok sunce ne pripeče tamo negdje u travnju. Zatim, haljinice i suknjice na debele čarape.

Obožavam guliti vruće kestenje i stajanje na semaforu dok sunce prži... I volim sve te divne bundeve i tikvice poslagane na placu.


 Obožavam i odlaske na Jarun. Obično kupim kokice i hranim labudove i patke (dok me ne napadnu i ukradu vrećicu s kokicama). I obožavam izraz lica svog dragog koji kao da kaže: "Ali te kokice su bile za tebe." Zapravo sam sigurna da želi to reći, ali nema srca.


Zapravo, teško da bi itko rekao da je danas zapravo bio užasan dan. Krepao mi je komp, čekala sam sat vremena pred referadom uzalud, neki čiča me skoro pljunuo, a tramavaji i busevi su mi stalno bježali pred nosom.


Ipak, naručila sam neke stvarčice s e.l.f-a, kupila prekrasnu ljubičastu kožnu suknju za 20 kuna i uspjela izmamiti osmjeh na lice prodavačici. Paletu još uvijek čekam. Sva sreća da sja sunce, pa me od silnog čekanja ne hvata melankolija...

Doriana Gray

foto: Will Davidson



Nema komentara:

Objavi komentar

Pokreće Blogger.